Fęrsluflokkur: Stjórnmįl og samfélag
15.7.2009 | 01:27
Louisa Matthķasdóttir var lķka ķ žessu Gallerķi.
Listmįlararnir Louisa Matthķasdóttir og Leeland Bell, tengdaforeldrar mķnir voru bęši ķ žessu gallerķi.
Žessar hamfarir hafa stašiš yfir nśna ķ mörg įr. Žessi mynd er śr New York Times og linkuirnn į greinina hér:
http://www.nytimes.com/2009/03/27/nyregion/27indict.html?scp=1&sq=Salander&st=cse
De Niro fórnarlamb listaverkasvindls | |
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt |
8.7.2009 | 17:35
Greinargerš endurbętt.
29.6.2009 | 16:58
Greinargerš vegna beišni um endurupptöku į dómi.
Greinargerš vegna yfirlżsingar Jóhannesar Kjarval sumariš 1968..
Formįli.
Įstęša žessarar greinar eša frekar greinargeršar er aš 30. maķ sķšastlišinn var endursżnt vištal viš afa minn Jóhannes Kjarval listmįlara frį įrinu 1968 ķ Rķkissjónvarpinu.
Eftirfarandi yfirlżsing hans ķ vištalinu tel ég nęga įstęšu til žess aš bišja um endurupptöku į mįli sem fjölskylda mķn tapaši fyrir Hęstarétti Ķslands og er nś fyrir Mannréttindadómstóli Evrópu ķ Strazzburg. Žessi yfirlżsing afa eru nżjar upplżsingar og ķ algjörri mótsögn viš dóm Hęstaréttar:
"Magnśs Bjarnfrešsson: Jį allur įgóši aš happdręttissżningu rennur til byggingu nżs Listamannaskįla hérna ķ Reykjavķk. Hann er bśinn aš vera nokkuš lengi į döfinni. En gerir žś žér ekki vonir um aš žessi mįlverk prżši kannski einhvern tķmann žar?
Afi: Ég reikna ekki meš žvķ, ég reikna, skįlinn veršur fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekki fyrir mig prķvat.
Magnśs Bjarnfrešsson: Jį, nei nei.
Afi: Alls ekki neinar myndir eftir mig žar."
Žeir sem hafa lesiš žessa greinargerš hafa rįšlagt mér aš spara stóru oršin, stašreyndirnar tali sjįlfar. Ég hef reynt aš fara eftir žvķ en um leiš skil ég ekki hvers vegna žessar stašreyndir hafa ekki meiri įhrif. Ég lżsi óréttlęti, nķšingsskap og ķ raun rįni į einum mesta listamanni Ķslands og žjóšargersemi.
Er žetta ekki nógu skżrt eša trśanlegt, skjölin fölsuš? Allt ķ lagi, ég ętlast ekki til žess aš allir öskri śt um gluggann: "gefiš Ingimundi og fjölskyldu hans réttlęti", en ég tel aš vissir einstaklingar į Ķslandi hefšu įtt aš segja eitthvaš opinberlega fyrir löngu og aš žeir geršu žaš ekki beri vott um sišferšisbrest hjį žeim ef ekki öllu žjóšfélaginu.
En nóg um žaš, žessi greinargerš um annaš og nógur tķmi til žess aš nefna einstaka. En bara eitt vegna žess aš borgarfulltrśar og borgarstjóri hafa fališ sig į bak viš borgarlögmann ķ svörum sķnum til mķn. Hępiš aš leggja sišferšislega įbirgš į borgarlögmann sem samkvęmt sišalögum Lögmannafélagsins į aš gęta hagsmuna skjólstęšings sķns til hins żtrasta. Sišferšisleg įbirgš hlżtur aš vera hjį rįšamönnum borgarinnar en ekki borgarlögmanni žó svo aš hśn hafi fariš fram į ystu nöf ķ mįflutningi sķnum. Hśn gerir žaš ašeins ķ umboši yfirmanna sinna, borgarrįšs og borgarstjóra.
Žegar ég hef skrifaš grein um mįliš eša sett eitthvaš saman sem mér fannst skipta mįli, hef ég stundum sent žaš beint til Borgarrįšsfulltrśa og einstaka sinnum fengiš svör. Ķ hvert einasta skipti firra žeir sig allri įbirgš og vķsa til Borgarlögmanns, vilja ekkert vita, heyra né sjį. Gengur ekki upp, sišferšisleg įbirgš žeirra en ekki Borgarlögmanns.
Hśsnęšismįl Jóhannesar Kjarval orsökin.
Viš byrjum į grein śr dagblašinu Vķsir frį žvķ fyrir strķš, įrinu 1936. Skrifuš af "guis". Žar segir mešal annars:
Jóhannes Kjarval er einn žeirra örfįu Ķslendinga, sem heimurinn hefir veitt eftirtekt. Hann er einn žeirra manna sem ber upp hróšur Ķslands vorrar aldar, mešal stóržjóša heimsins, en hann er lķka einn af mörgum, sem Ķslenska žjóšin hefir misskiliš og tortryggt og synjaš hjįlpar mešan blómaskeiš lķfs hans var aš ganga honum śr greipum. Žaš er ekki ofmęlt, aš Ķslendingum hefir farist mišur vel viš mann eins og Kjarval, og mun žaš betur og maklega eiga sķšar eftir aš koma
Og seinna ķ greininni:
"Nś skulum viš snöggvast lķta inn ķ sśšarherbergi ķ Austurstręti, žar sem einn fręgasti nślifandi Ķslendingur berst viš öršugleika daglegra lķfsžarfa . Fyrir okkur verša ekki gljįborinn og bólstruš hśsgögn, speglar, klęšaskįpar, svefnherbergi og vinnustofa . Nei žar er ašeins ein stofa meš risgluggum og dśklögšu steingólfi. Hér bżr Kjarval! Žetta eru nś herligheitin mķn segir hann, dįlķtiš strķšnislega, um leiš og hann dregur fram kollóttann stól og bżšur mér aš setjast. Hvaš hafiš žér bśiš hér lengi? Og eg er bśinn aš hżrast hérna sķšan 1929, og raunverulega hef eg ekki undan neinu aš kvarta. Ég hef ekki einu sinni efni į žvķ aš į žvķ aš bśa svona vel hvaš žį betur. " Og seinna ķ sömu grein: "Žegar hann hefir sżnt öll lausleg verk sķn sem hér eru inni, veršur mér litiš į žiljurnar, sem alsettar eru skuggalegum kynjamyndum frį gólfi til lofts. Er žetta mįlaš į striga? Nei eg mįlaši fyrst yfir meš hvķtum lit yfir veggfóšriš, sem hér var fyrir, žegar eg flutti hingaš. Sķšan hef eg stundum krassaš hér żmislegt žegar illa og vel hefir legiš į mér og mér finst einstöku sinnum aš žiliš žarna hafi eg mįlaš mķnar skįstu myndir. Žetta er ódaušleikinn. Žetta trśin og žarna er gyšingurinn gangandi, segir Kjarval og bendir į žrjįr svartar myndir sem mér sżnist aš vķsu allar eins, og auk žess mjög ólķkar žvķ, sem menn almennt mundu hugsa sér slķka hluti fęrša upp į léreft. Žaš er įreišanlegt, aš ein hvern tķma žykjumst viš Ķslendingar af žvķ aš hafa įtt mann eins og Kjarval, en žaš er bara af bżsna litlu aš žykjast ef viš sżnum honum ekki veršskuldašan sóma mešan krafta hans nżtur viš."
Og annars stašar ķ greininni:
"Fyrir įri sķšan var Kjarval fimmtugur og var hans žį vel og maklega minst , en hįtķšarljóminn hvarf furšu fljótt, "
Ķ žessari grein er stašfest aš Kjarval er žį talinn fręgastur Ķslendinga og žaš sem ašrar žjóšir kalla "žjóšargersemi", "a national treasure". Strax žį eru hśsnęšismįl afa oršin žjóšarskömm eins og greinin stašfestir. Hśsnęšismįl Kjarvals batna ekki meš įrunum, įriš 1959 er hann ennžį aš mįla ķ leikfimissal vinar sķns Jóns Žorsteinssonar į sumrin žegar salurinn er ekki notašur til sķns brśks.
Ég man eftir žvķ sem unglingur aš ég og fašir minn vorum aš athuga vandamįl meš hitann hjį afa vegna žess aš honum var kalt. Žetta var stórt loft fyrir ofan verksmišju ķ Sigtśni 7 (Breišfjörš blikksmišjan). Gluggar meš einföldu gleri, óeinangrašur geimur og engir ofnar. Meš śtveggjum voru rör sem įttu aš gefa af sér hita, fyrirkomulag sem tķškašist ķ išnašarhśsnęši į žessum tķma. Móšir mķn segir aš blikksmišjan hafi lokaš fyrir hitann eftir vinnutķma og engin hiti hjį afa utan vinnutķmans. Ég hef ekki getaš fengiš žaš stašfest, en stašreynd aš kuldi var vandamįl og afi gamalmenni žessi seinustu įr. Eigendur Breišfjörš blikksmišjunnar hafa ekki viljaš stašfesta aš Kjarval hefši veriš aš missa hśsnęšiš žegar žaš var tęmt af Reykjavķkurborg, en ķ skżrslu sem er ķ menntamįlarįšuneytinu, undirrituš af Birgi Thorlacius rįšuneytisstjóra 14. maķ 1965 og kallast "Frįsögn varšandi Kjarvalshśs", segir žetta mešal annars:
"Nś stęšu žannig sakir, aš Kjarval žyrfti aš flytja burt śr hśsnęši žvķ, sem hann hefši ķ Sigtśni 7. og žyrfti hann žvķ aš fį annaš hśsnęši į nęsta hausti."
Žetta eru mikilvęgar upplżsingar vegna žess aš Reykjavķkurborg heldur žvķ fram aš eina įstęšan aš vinnustofan var tęmd įriš 1968 hafi veriš til aš gefa Reykjavķkurborg innihaldiš. Svo mį einnig bęta viš aš brennuvargur var laus ķ borginni um žetta leiti og margir alvarlegir brunar veriš ķ austurbęnum og kveikt ķ vinnustofu afa. Eftirfarandi frétt ķ Morgunblašinu 10. febrśar 1967:"Litlu munaši aš vinnustofa Kjarvals brynni er eldur kom upp ķ Sigtśni 7 ķ gęr. Klukkan rśmlega hįlft tvö ķ gęr kom upp eldur ķ hśsinu nr. 7 viš Sigtśn. Ķ hśsin sem er tveggja hęša steinhśs er blikksmišja Agnars Breišfjöršs į nešri hęšinni, en uppi į lofti er vinnustofa Jóhannesar Sv. Kjarvals, listmįlara. Žegar slökkvilišiš kom į stašinn ķ gęr stóšu nokkrir menn fyrir utan hśsiš og sögšu aš mašur vęri inni į efri hęšinni, en reykur žaš mikill, aš ekki vęri hęgt aš fara žangaš upp stigann nema meš grķmur. Fóru slökkvilišsmenn upp stigann og jafnframt upp į višbyggingu hśssins og brutu žašan rśšu į efri hęšinni og komust žar inn og leitušu mannsins sem ekki var žarna. Fljótlega tókst aš slökkva eldinn sem var mestur į stigapalli efri hęšarinnar.
Blašamašur og ljósmyndari Morgunblašsins komu į stašinn skömmu eftir aš tekizt hafši aš rįša nišurlögum eldsins, og žį var žar kominn Jóhannes Kjarval. Gekk hann um ķ vinnustofu sinni og kannaši skemmdir. Litlu hafši munaš aš eldurinn kęmist inn kęmist inn ķ vinnustofuna. Huršin var svišin og brunninn aš utan og viš innstungur į veggnum hafši eldur ašeins komist ķ gegn..................."
Indriši G. Žorsteinsson lżsir žessu svo ķ bók sinni um Kjarval į bls. 289:
Įtrošningurinn sem Kjarval varš fyrir óx jafnt og žétt eftir aš hann flutti inn ķ Blikksmišju Breišfjöršs. Hann hafši ama af žessum įtrošningi. Stundum voru į ferli sömu gestir og sótt höfšu til hans ķ Austurstręti 12. Žeir komu til hans og heimtušu brennivķn, en hann tók jafnan af skariš og sagši: Hér inni er ekkert vķn. Žaš sagši hann satt, en ķ kassa fram į stigapalli geymdi hann įfengi sem margir uršu til aš senda honum ķ žakklętis og vinaįttuskyni. Teppi var ofan į kassanum og sįtu hinir žorstlįtu į žessum kassa og bišu įheyrnar. En eitt sinn kom neisti ķ kassann svo kviknaši ķ honum. Alfreš Gušmundsson og Gušrśn kona hans uršu vör viš feršir slökkvilišsins nišur aš Breišfjöršs blikksmišju og óttušust aš eitthvaš kynni aš vera aš hjį Kjarval. Žau vissu aš hann var ekki heima svo žau óttušust ekki um hann sjįlfan. Žau žustu nišur ķ mišbę til aš reyna aš finna hann og lįta vita. Žaš gekk fljótt fyrir sig aš nį fundum hans og fóru žau meš honum inn eftir. Hafši komist neisti ķ brennivķnskassann, en žiliš į bak viš svišnaši. Auk žess fylltist vinnustofan af reyk. Af žeim veršmętum sem žarna voru inni skemmdist einungis nokkrar teikningar og var Gušrśn (kona Alfrešs) ķ vikutķma aš hreinsa til hjį Kjarval. Varš hśn aš fara varlega aš öllu, taka lķtinn blett fyrir ķ einu og passa aš lįta allt į sama staš aftur.
Rógur um fjölskyldu mķna eini mįlstašur Reykjavķkurborgar.
Žaš hefur oft undraš mig hvaš Alfreš, fastur borgarstarfsmašur hafši mikinn tķma aš stunda Kjarval, žarna er hann til taks klukkan hįlftvö į virkum degi. Til eru bréfaskriftir frį ž. v. borgastjóra Geir Hallgrķmssyni žar sem hann sér Alfreš sem umsjónarmann Kjarvals į žessum tķma, segir hitaveitunni aš leita til Alfrešs meš óborgaša reikninga. Alfreš er žį į launum hjį borginni. Enda kemur žaš fram ķ mįlflutningi borgarlögmanns aš borgin hefši hugsaši svo vel um Kjarval mešan fjölskyldan vanrękti hann. Reykjavķkurborg borgaš fyrir hótel herbergiš į Hótel Borg. Fullkomlega ešlilegt aš Kjarval gęfi allt sitt til borgarinnar ķ žakklętisskyni. Ekki hęgt aš lesa annaš śr mįlflutningi borgarlögmanns. Śr skriflegri vörn borgarlögmanns, undirstrikanir mķnar:
"Žegar Kjarval gefur Reykjavķkurborg safn verka sinna og muna er hann oršinn aldrašur mašur, heilsan tekin aš bila og vissi hann sennilega aš hverju stefndi. Var žaš fyllilega ešlileg įkvöršun af Kjarvals hįlfu, ķ žvķ skyni aš tryggja aš safniš fęri ekki į vķš og dreif og lķfstarf hans myndi žannig glatast, aš gefa žaš Reykjavķkurborg. Žaš var ekki eins og mörgum vęri til aš dreifa sem gętu varšveitt, višhaldiš og sżnt ęvistarfi hans žann sóma sem metnašur mikils listamanns hlaut aš krefjast. Voru žaš vęntanlega ekki ašrir en Listasafn Ķslands og Reykjavķkurborg sem gįtu uppfyllt žęr skyldur sem slķk eign leggur į heršar gjafžegnum. Žegar gjafagerningurinn į sér staš 1968 voru Kjarvalsstašir ķ byggingu og fyrirsjįanlegt aš žar yrši sżningarašstaša fyrir verkin. Kjarval hafši stutt įkvöršunina um aš Kjarvalsstašir yrši reistir, m.a. meš žvķ aš gefa mynd ķ fjįröflunarhappdrętti, sbr. dskj. 47 og fyrir lį aš önnur sżningarįlman skyldi sérstaklega ętluš undir sżningar į verkum Kjarvals, sbr. dskj. 46. Kjarval tók jafnframt fyrstu skóflustungu aš Kjarvalsstöšum, sbr. dskj. 48. Reykjavķkurborg hafši sżnt ķ verki hversu mikils hśn mat Kjarval og ęvistarf hans og žvķ mįtti vęnta žess aš vel yrši aš lķfstarfi hans bśiš sem og aš nafni hans yrši haldiš į lofti um ókomna tķš. Aš auki hafši Reykjavķkurborg sżnt ķ verki hlżhug sinn ķ garš listamannsins m.a. meš žvķ aš leggja sitt af mörkum til žess aš vel vęri um Kjarval sķšustu įr hans og žvķ greitt kostnaš af dvöl hans į Hótel Borg. Vęntanlega sį Kjarval fyrir aš börn hans hefšu ekki bolmagn til aš bśa nęgilega vel aš gjöfinni og uppfylla žęr kvašir sem slķkri eign fylgja og lśta aš dżru sżningar-og geymsluhśsnęši, forvörslu, skrįningu og söfnun."
Žessi mįlflutningur er aušvitaš meš öllum ólķkindum, fullyršingar borgarlögmanns ótrślega ófyrirleitnar. En žetta kemur aušvitaš frį rįšamönnum sem hśn ręddi viš um žetta mįl, hśn skįldaši žetta ekki śt ķ loftiš, borgarlögmašur fékk žessa skošun frį žeim sem vilja ekki aš fjölskyldan fįi réttlęti. Žarna leggur borgarlögmašur hugsanir og geršir ķ hug afa sem engin skjöl stašfesta neins stašar. Hśn heldur žvķ fram įn žess aš nokkrar heimildir séu fyrir žvķ, aš afi hafi viljaš gera börn sķn arflaus vegna žess aš hann taldi žau óhęf. Borgarlögmašur fór svo enn lengra ķ svķviršingum sķnum ķ garš fjölskyldu minnar ķ munnlegum mįlfluttningi, svo langt aš fjölskyldunni ofbauš og kvennfólkiš ķ fjölskyldunni sussaši į hana ķ réttarsal. Svo hįtt aš lögmašur fjölskyldunnar sį žörf til žess aš vara žęr viš.
Žetta er kjarninn ķ mįlflutningi žeirra sem vilja aš afi hafi gefiš Reykavķkurborg innihald vinnustofu sinnar. Žvķ ašeins meš žvķ aš lķtilękka fjölskyldu mķna og gera okkur aš pakki gengur upp aš afi hafi gefiš innihald vinnustofu sinnar leynilega og munnlega įn vitundar barna sinna .
Borgarlögmašur hjakkaši svo ķ žessu fari žegar hśn yfireyrši bróšir minn ķ réttarsal en komst lķtiš. Yfirgengileg ósvķfni og sišleysi aš ętla aš nota erfiš fjölskyldutengsl.
Bróšir minn Jóhannes ķ réttarsal:
Borgarlögmašur: Myndir žś lżsa afa žķnum og sambandi afa žķns viš fjölskylduna žannig aš žiš hafiš fylgst meš honum svona frį degi til dags, var žetta hefšbundna fjölskyldu- samband eftir aš žiš komust į legg, nįšu žiš betri tengslum viš hann, var hann žį farinn aš hafa įhuga į fagi sem žiš voruš farin aš sinna, žiš leiddust nś mörg systkini inn į brautir sem hann hafši įhuga į?
Jóhannes: Žaš nįttśrlega gefur auga leiš aš žaš var enginn mašur sem įtti ešlilegt samband viš Jóhannes Sveinsson Kjarval listmįlara og žaš į viš um alla menn. Žvķ er aušsvaraš og žaš er mjög vel tķundaš ķ merkilegri bók sem kom śt nżveriš. Viš fylgdumst meš afa eins og okkur var gefinn kostur į frį hans hendi en hann var nįttśrlega engum venjulegum afa lķkur. Ég get ekki svaraš žvķ öšruvķsi en žessu er mjög vel lżst ķ žessari merku bók. Į móti kemur og ég vil undirstrika žaš aš žaš įtti enginn ešlileg, venjuleg samskipti viš Jóhannes Sveinsson Kjarval listmįlara. Hann var žannig geršur.
Hér į eftir śr bókinni sem bróšir minn vitnar ķ. Hversu merk hśn er įlitamįl žó hśn sé stór. Eirķkur Žorlįksson ž.v. forstöšumašur Kjarvalsstaša og starfsmašur Reykjavķkurborgar var einn ritstjóra sem bókin ber keim af, ritskošuš ķ bak og fyrir.
Į bls. 593. Frįsögn Kolbrśnar systur minnar:
"Ég var žį ķ nįmi ķ Danmörku en kom heim aš sumarlagi og fór strax upp į spķtala til aš hitta afa. Ég labbaši inn ganginn og sį aš Alfreš Gušmundsson stóš fyrir framan dyrnar į stofunni hans afa Ég sneri viš - og mér finnst ég aldrei hafa hvatt afa minn."
Į bls. 594. Kolbrśn segir enn frį:
"Fjölskyldan flutti oft mešan viš vorum börn (vegna hśsnęšisleysis, innskot mitt) og mešal annars viš um tķma ķ yndislegri ķbśš ķ Laugarneshverfi. Žangaš kom afi til okkar į ašfangadagskvöld og ég man aš žaš var yndislega fallegt veršur meš jólasnjó. Afi var afslappašur, settist ķ stóra stólinn hans pabba śt ķ horni og allt var svo jólalegt. Afi sat žarna og allt ķ einu myndašist einhver fjölskyldustemmning, hlż og góš. Žį byrjaši flautiš śt ķ götu - į ašfangadagskvöld, alveg kyrrš ķ götunni, allir aš halda jól, en bara flautaš og flautaš og flautaš fyrir utan hśsiš. Žį var Alfreš aš nį ķ afa og hętti ekki fyrr en afi fór meš honum. Hann sagši aš hann hefši ętlaš aš vera hjį okkur į ašfangadagskvöld. Žetta var erfitt"
Į bls. 293:
"Fjölskylda Jóhannesar (afa, innskot mitt) er sammįla um erfišast hafi veriš hvernig žeim var meinašur ašgangur aš honum sķšustu įrin. "Žaš voru įkvešnir menn i kringum hann sem vöršu okkur leišina aš honum," segir Hrafnhildur Tove (systir mķn, innskot mitt). "Meira aš segja žegar hann lį fyrir daušanum og ég ętlaši aš vera hjį honum fékk ég ekki aš komast aš honum" segir Hrafnhildur Tove"
Einn žessara manna sem vöktušu afa į Borgarspķtalanum og geršu fjölskyldunni erfitt aš stunda afa, var Pįll Lķndal ž.v. borgarlögmašur. Mįgur minn notaši rétta oršiš um žessa "vöktun", "hręgammar". Lķklegast ekki hęgt aš heimsękja afa nema į heimsóknartķmum og žeir męttir til žess aš fjölskyldan nęši ekki aš vera ein meš honum.
Į bls. 593:
"Einkum var žaš Alfreš Gušmundsson forstöšumašur Kjarvalsstaša sem eignaši sér Kjarval, aš mati fjölskyldunnar, og hefur eflaust gert žaš ķ góšri trś og af raunverulegri vęntumžykju."
Ég get fullvissaš alla um aš fjölskylda mķn notaši ekki žessi orš um Alfreš Gušmundsson žó žaš sé sett žannig upp ķ bókinni: "raunverulegri vęntumžykju". Žessu er stungiš inn af ritsjórum bókarinnar til žess aš slį śt af boršinu žaš sem fjölskyldan er aš segja. Alfreš Gušmundsson var starfsmašur Reykjavikurborgar ķ įratugi og trśr Sjįlfstęšisflokksmašur. Mį vel vera aš ķ upphafi hafi afi og Alfreš veriš vinir, en meš įrunum gerši Alfreš žaš sem honum var sagt af rįšamönnum. Enginn vafi um žaš.
Į bls. 80-81 ķ bókinni "Kjarvalskver" eftir Matthķas Johannessen gefna śt 1968. Ljósmyndir eftir Gušmund Steinar Alfrešsson (son Alfrešs Gušmundssonar) og Ólaf K. Magnśsson ljósmyndara Morgunblašsins. Lżsir atburši ķ Listamannaskįlanum um lķkt leiti og Magnśs Bjarnfrešsson tekur vištališ sem žessi greinargerš er um:
"Nokkrum dögum įšur hitti ég Kjarval og Alfreš Gušmundsson ķ Listamannaskįlanum. Alfreš er fastur ašdįandi meistarans. Hann vinnur hjį bęnum. Į sama hįtt og Eggert Stefįnsson er eini mašurinn sem komst upp meš aš lifa į föšurlandsįst, žannig hefur Alfreš fengiš aš lifa óįréttur fyrir list Kjarvals. "Žś ert heišursgestur hjį bęnum" hafši Alfreš sagt. "Heišursgestur" sagši Kjarval "ja , žaš er nś svo. Ég var heišursgestur ķ bęnum, en hver įtti žį aš borga, svo ég fór śt ķ landssķmahśs og borgaši žar. Ég vil fį kvittun fyrir žvķ, aš žetta sé borgaš", sagši ég. En žaš var ekki viš žaš komandi . Enga kvittun sögšu žeir. Og nś veit engin lengur hver į aš borga hverjum eša hver į aš borga hvaš. Žaš getur oršiš dżrkeypt žetta meš heišursgestinn, góši"?
Alfreš klóraši sér ķ hvirflinum og sagši: "Sendu bara alla reikninga til mķn." Ja, žaš er nś svo, góši," sagši Kjarval. "Ég gat mér žess til aš žetta ķ landssķmahśsinu vęri eitthvaš sérstakt form fyrir yfirheyrslu, en ég skil žaš ekki."
Kjarval stendur upp. Hann horfir saknašaraugum ķ įtt til Listamannaskįlans. "Žeir ęttu heldur aš setja žessa peninga ķ fįtęktarśtgjöld en byggja fyrir žį listahallir ķ Klambratśni-Žį nęši žetta kannski einhverri įtt. En bęjarfélagiš er bśiš aš įkveša aš rķfa skįlann, segja žeir. Hvers konar vanžakklęti er žetta? Žeir ęttu heldur aš skinna hann upp. Nei," andvarpar hann svo, "žetta er ekkert lķf hér, allt ķ tómri hönk - afmęlisveislur, skķrnarveislur, strompar,turnar og tślķpanar.
Hann lķtur rannsakandi į mig:
"Gęti ekki veriš aš žś žyrftir alveg eins aš fį lįn śr Klambrasjóšnum?""
Ég er į žvķ aš žetta sé ekki oršrétt eftir afa, skįldaleyfi Matthķasar, innanhśsbrandari innivķgšra og innmśrašra og žeir einir sem skildu skrifin til fullnustu. Kjarvalskveriš keppti svo um fyrsta sętiš ķ jólabókaflóšinu 1968 viš "Kristnihald undir jökli". En leikurinn ójafn, Morgunblašiš ķ öšru lišinu.
Alfreš Gušmundsson įtti mikiš safn verka eftir Kjarval. Žegar sonur hans, Gušmundur Steinar Alfrešsson var spuršur ķ hérašsdómi hvernig žęr myndir hefšu komiš į heimiliš svaraši hann:
"Lögmašur: Ašeins aš lokum bara. Įtti fjölskyldan eša foreldrarnir margar Kjarvals myndir sem žś hefur žį tekiš ķ arf eša eitthvaš slķkt?
Gušmundur Steinar Alfrešsson: Ég sé nś ekki hvaš žaš skiptir mįli hérna. En jį, pabbi įtti og foreldrar mķnir įttu safn af Kjarvals myndum sem ég hef erft.
Lögmašur: Voru žaš myndir sem Kjarval hafši gefiš?
Gušmundur Steinar Alfrešsson: Ég žori ekki aš fullyrša žaš. Eitthvaš kannski gefiš en lķka keypt. Og pabbi keypti myndir śti ķ bę."
Og svo žaš sé į hreinu, einu vitnin um aš afi hefši gefiš Reykjavikurborg innihald vinnustofur sinnar leynilega og munnlega, įn vitundar barna sinna, nokkrum vikum įšur en aš hann var sviptur sjįlfręši voru Alfreš Gušmundsson og sonur hans Gušmundur Steinar Alfrešsson. Meintur vištakandi meintrar gjafar, Geir Hallgrķmsson ž.v. borgarstjóri, sagšist ekki muna hvernig žaš bar žegar hann var spuršur 10 įrum seinna. Hvernig getur lęršur lögmašur gleymt slķkum stórvišburši!
Hér į eftir mun ég sżna grimmd stjórnvalda gagnvart fjölskyldu minni, nķšingshįtt og undirferli gagnvart föšur mķnum Sveini Kjarval, syni Jóhannesar Kjarval, sem skżrist eingöngu žegar haft er ķ huga aš ķslensk stjórnvöld töldu sig hafa žjóšnżtt Jóhannes Kjarval strax įriš 1945, allt reynt til aš halda žeim fešgum ķ sundur. žetta er ekki fullyršing mķn heldur hęgt aš stašfesta meš skjölum.
Fyrsta hśsiš.
Įriš 1944 bįru žeir Jónas Jónsson, Bjarni Benediktsson, Kristinn E. Andresson og Haraldur Gušmundsson fram ķ sameinušu Alžingi tillögu til žingįlyktunar:
"Alžingi įlyktar aš heimila rķkisstjórninni aš verja allt aš 300 žśsund. kr. af tekjuafgangi įrsins 1944 til žess aš reisa ķ Reykjavķk sżningarsal og ķbśš. Skal rķkisstjórnin į 60 įra afmęli Jóhannesar Kjarvals nęsta haust bjóša honum aš bśa og starfa ķ žessu hśsi og gera jafnframt rįšstafanir til žess, aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis sem fullkomnustu safni af mįlverkum eftir žennan listamann."
Meš žessari žingįlyktun sem varš lög, er lagšur grundvöllur aš žeim nśningi sem varš svo į milli Kjarvals og stjórnvalda ķ įratugi og endar meš aš innihald vinnustofu hans er keyrt i Skjalasafn Reykjavķkur örfįum vikum įšur en aš hann er sviptur sjįlfręši og lagšur til langframa į gešdeild Borgarspķtalans. Vinnustofan tęmd įn žess aš til séu nokkur skjöl um hvers vegna eša eitthvaš skriflegt frį Kjarval sjįlfum um vilja hans. Ég er žess žó fullviss aš Reykjavķkurborg hafi einhver skjöl um žennan atburš sem hśn vill ekki aš verši opinber, borgin veriš gripin ķ aš fela mikilvęgt skjal ķ žessu mįli sem kom svo fram annars stašar. Ķ mķnum huga refsivert athęfi, nema aš lögin séu önnur į Ķslandi en ķ öšrum vestręnum rķkjum. Ég veit tildęmis ekki hvar annars stašar ķ heiminum, leynilegur, munnlegur gjafagerningur gamalmennis, įn vitundar barna hans og įn hlutlausra vitna telst löglegur.
Sumir segja žaš lķklega langdregiš aš įętlunin hafi alltaf veriš hjį stjórnvöldum aš nį ęviverkinu af afa. Eitt aš koma Kjarval ķ hśs sem yrši svo aš safni um hann. En žetta var žaš sem geršist, aš feršalokum skal feršin skošuš.
Ég get sżnt fram į aš innihald laganna frį 1945 kom ķtrekaš upp ķ geršum rįšamanna en afi alltaf mótfallinn, sagši žaš ķtrekaš ķ gegnum įrin, bęši beint og óbeint. Įriš 1945 var afi hreinlega žjóšnżttur, žaš sem lögin fela ķ sér og žeirri stefnu haldiš til streitu öll įrin žar til vinnustofan var tęmd. Ķ mķnum huga er žaš mikilvęgt aš Bjarni Benediktsson var einn flutningsmanna, borgarstjóri Reykjavķkurborgar frį 1940 til 1947 og svo forsętisrįšherra žegar vinnustofan er tęmd.
Ekki mitt aš spį ķ hvaša hugmyndafręši stżrši rįšamönnum įriš 1945, en ég veit aš į žessum įrum voru eignir žjóšnżttar um alla Evrópu og einstaklingurinn ekki mikils metinn gagnvart ķmyndušum hagsmunum žjóša. Magnleysi fjölskyldu minnar og hręšsla kom frį žeirri vitneskju aš valdakerfiš allt var į móti henni og aš hśn myndi aldrei fį réttlęti į Ķslandi. Enda sżndi žaš sig, Hęstiréttur Ķslands fór létt meš aš fremja gróft réttarmorš vegna stęrri hagsmunir ķ huga Hęstaréttardómara. Ég er į žvķ aš žetta hafi žróast svona į Ķslandi vegna žess aš rįšastéttin į Ķslandi sį Kjarval sem lķtiš annaš en vinnuhjś sitt, ekki einn af žeim. Alžżšumašur sem braust įfram og nįši frama eitthvaš sem yfirstéttin į Ķslandi gat aldrei meštekiš eša višurkennt. Žess vegna var afa snśiš upp ķ trśš sem hann lék svo til žess aš fį aš borša. Žegar ég var krakki fann ég stöšugt fyrir žessari óvild ķ garš afa ķ Reykjavķk, allir žurftu aš segja mér barninu skringisögur af afa eša einhvern hįtt reyna aš nį honum nišur. Annaš śti į landi žar sem fólk taldi hann einn žeirra og talaš viš mig um afa minn sem manneskju.
Samkvęmt lögunum frį 1945 įtti hśsiš ekki aš verša afa, heldur įtti hann ašeins aš fį aš vinna ķ žvķ og bśa mešan "jafnframt" vęri unniš aš žvķ "aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis sem fullkomnustu safni af mįlverkum eftir žennan listamann.". Žetta voru lög landsins, hver svo sem tślkunin varš opinberlega eša viš Kjarval sjįlfan. Önnur tślkun į žessum lögum voru blekkingar, blekkingar sem višgengust ķ įratugi og afi sį ķ gegnum en réš ekki viš atburšarrįsina. Hann vildi aldrei aš safn vęri utan um hann einan og sagši žaš ķtrekaš į żmsan hįtt.
Į uppdrętti Gušjóns Samśelssonar af upphaflega hśsinu (hér eftir fyrsta hśsiš) er sagt aš hęgt sé aš breyta vinnustofunni og ķbśšinni ķ sżningarsali. En lögin sjįlf eru ekkert aš skafa utan aš žvķ, ekkert um vinnustofu ķ žeim: " aš reisa ķ Reykjavķk sżningarsal og ķbśš". Fyrsta hśsiš var svo aldrei byggt.
Annaš hśsiš.
15. jślķ 1954 skrifaši fašir minn (Sveinn Kjarval, sonur listamannsins) bréf til bęjarrįšs Reykjavķkur, ķ žvķ er mešal annars:
Ķ framhaldi aš fyrri umsókn minni um byggingarlóš, sem hįttvirt bęjarrįš gat ekki veitt mér, vil ég leyfa mér aš fara žess nś į leit, aš hįttvirt bęjarrįš athugi enn į nż, hvort žaš geti ekki fallist į aš veita mér byggingarlóš samkvęmt mešfylgjandi uppdrętti."
Og sķšar ķ bréfinu:
"Gestur Žorgrķmsson, vinur minn, en viš óskušum upphaflega aš fį samliggjandi lóšir, hefur heitiš mér žvķ fyrir sitt leyti aš lįta eftir af sinni lóš (nr.27) aškeyrslugang aš hinni umbešnu lóš ef hśn fengist. Žaš er įsetningur minn aš koma upp, ķ sambandi viš mitt eigiš hśs, ķbśš og bošlegri vinnustofu fyrir föšur minn Jóhannes Kjarval mįlara. Žaš er mörgum kunnugt, aš hann er algerlega frįbitinn öllu umstangi um sķna eigin hagi og mundi aldrei standa sjįlfur ķ umsóknum sem žessum. Hinsvegar er hann meš ķ rįšum um žetta og hefur heitiš okkur hjónum fjįrhagshjįlp til aš koma upp hśsi yfir okkur, ef žessar rįšageršir ganga fram. Fašir minn hefur ķ žessu sambandi fest hug sinn svo algerlega viš žetta svęši ķ Laugarįsnum, aš ég tel mér óhętt aš fullyrša aš hann yrši žvķ allshugarfeginn, ef žessu mętti verša framgengt, sérstaklega ef žetta mętti ganga greišlega og įrekstrarlaust, en hann er mašur įkaflega viškvęmur ķ öllum slķkum efnum og vandgert til hęfis aš žvķ leyti. - Ég leyfi mér aš benda į žaš, aš ég og börn okkar hjónanna eru žeir einu nįnu ętt menn, sem fašir minn į hér į landi.. Žessi mikilsmetni mašur, sem žjóšin og valdsmenn hennar lofa og vegsama opinberlega, hann tekur nś aš eldast og į raunar ekkert athvarf, hvorki eiginlegt heimili, enn sķšur vinnustofu, sem nokkuš nįlgist žaš, aš vera slķkum manni sambošiš. Ég hef rķka įstęšu til aš ętla aš hann mundi nś žżšast vel žęr rįšstafanir, sem hér ręšir um."
Viš žetta mį bęta, aš kęr vinur afa, Hallur Hallsson bjó žar rétt hjį og žaš lķklega ein įstęša aš afi var žetta jįkvęšur. En žetta hśs var aldrei byggt (hér eftir annaš hśsiš). Hefši mįtt halda aš rįšamenn hefšu įtt aš bregšast vel viš. Ef ekki žessa lóš žį ašra svo hęgt vęri aš koma einum mesta listamanni žjóšarinnar og "žjóšargersemi" undir bošlegt žak. Ég žykist vita aš stjórnvöldum hafi ekki žótt snišugt aš afi og sonur hans byggju į sama staš, Kjarval eign žjóšarinnar og börn Kjarvals séš sem ašskotadżr į Ķslandi žó fašir minn vęri ķslenskur rķkisborgari. Ef aš žś sérš žetta ekki sem nķšingsverk žį eru fleiri aš taka af. En ég spyr žig žį, getur žś skżrt hvers vegna annaš hśsiš komst ekki lengra?
Žrišja hśsiš
Svo var reynt aš byggja žrišja hśsiš ķ kringum 1959 (hér eftir žrišja hśsiš) į sömu forsendum og žaš fyrsta. Vitnaš ķ lögin frį 1945 ķ skjölum um žrišja hśsiš. Uppdrįtturinn aš žvķ hśsi sżnir aš mestur hluti žess įtti aš vera formlegir sżningarsalir meš opinberum inngangi. Eftirfarandi er śr skżrslu sem var gerš fyrir menntamįlarįšherra įriš 1959 vegna įętlana um aš byggja žrišja hśsiš į Skólavöršuholtinu:
"Hinn 7. mars 1958 skipaši menntamįlarįšherra, dr. Gylfi Ž. Gķslason, nefnd til žess aš sjį um undirbśning og framkvęmd byggingar hśss ķ Reykjavķk, er Jóhannesi Sveinssyni Kjarval, listmįlara, verši bošiš aš bśa og starfa ķ og mišaš viš, aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum eftir hann. Ķ nefndina voru skipašir Gušbrįndur Magnśsson, fyrrverandi forstjóri, formašur, Helgi Sęmundsson, formašur menntamįlarįšs Ķslands, Höršur Bjarnason, hśsameistari rķkisins, Sigtryggur Klemensson, rįšuneytisstjóri ķ fjįrmįlarįšuneytinu, og Birgir Thorlascius, rįšuneytisstjóri ķ menntamįlarįšuneytinu. Nefndin tók žegar til starfa og hélt fyrsta fund sinn 13. marz 1958."
Og aftur er sagt:"aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum eftir hann". Hér er leitaš til laganna frį 1945 um hvernig eigi aš standa aš hśsnęšismįlum Kjarvals, hann įtti aš bśa ķ safni um sjįlfan sig. Ķ žessari sömu skżrslu segir, undirstrikanir mķnar:
"Ritaši Menntamįlarįšuneytiš fjįrveitinganefnd Alžingis bréf um žetta mįl 16. desember 1957 og fór fram į ķ samręmi viš vilja allrar rķkisstjórnarinnar, aš tekin yrši ķ fjįrlög 1958 heimild til aš verja śr rķkissjóši fé til višbótar žeim 300 žśs. kr. , er um getur ķ žingsįlyktun frį 2. marz 1945 og geymdur er ķ rķkissjóši, til žess aš reisa ķ Reykjavķk hśs, er Jóhannes Sv. Kjarval verši bošiš aš bśa og starfa ķ og jafnframt geršar rįšstafanir til aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum hans................."
Enda er žaš sögš įstęšan aš afi neitar svo žrišja hśsinu, bęši ķ skżrslunni frį įrinu 1959 og frįsögn Birgis Thorlacķusar rįšuneytisstjóra frį įrinu 1965.
Ķ skżrslunni frį įrinu 1959 segir, undirstrikanir mķnar:
"En žegar svo var komiš aš allt var tilbśiš til aš hefja byggingarframkvęmdir, teikning gerš, lóšin tilbśin, fjįrfestingarleyfi fengiš og peningar fyrir hendi, žį kom ķ ljós, aš Jóhannes Sv. Kjarval var ekki viš žvķ bśinn aš samžykkja fyrir sitt leiti aš umrętt hśs yrši byggt handa sér. Einstakir nefndarmenn svo sem Gušbrandur Magnśsson og Birgir Thorlacius hafa įtt mörg vištöl viš Kjarval um žetta mįl og einnig hefur menntamįlarįšherra rętt viš hann. Af vištölum žessum hefur greinilega komiš ķ ljós, aš Kjarval er žungt ķ skapi vegna žess aš hśsbyggingarmįliš skyldi ekki komast ķ framkvęmd um sextugsafmęli hans įriš 1945 svo sem til var ętlast į sķnum tķma. Žegar mįl žetta hefur veriš rętt viš hann, hefur žaš aš lokum jafnan komiš ķ ljós, aš hann telur sig nś um of viš aldur til žess aš žiggja slķkan bśstaš og vinnustaš, žar sem honum viršist aš hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig., en hann mun sjįlfur eiga fremur lķtiš af myndum sķnum og mun žvķ telja um seinan fyrir sig aš koma upp safni mįlverka sinna ķ hśsinu."
Afi vissi aušvitaš af meira en 5000 verkum ķ vinnustofu sinni sem Reykjavķkurborg tók svo įriš 1968 og eru nśna ķ kjallara Kjarvalsstaša. Žarna er afi aš blekkja nefndarmenn og žeir aš blekkja hann. En afi segir samkvęmt skżrslunni: " žar sem honum viršist aš hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig". Žarna er afi aš tślka lögin rétt frį 1945, žetta haft eftir afa: hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig". Getur žetta veriš skżrara!
Ķ skżrslunni frį 1959 segir, undirstrikanir mķnar:
"Hśsbyggendamįliš hefur aldrei veriš rętt viš Kjarval į öšrum grundvelli en žeim, aš rķkiš óskaši eftir aš mega byggja handa honum žetta hśs og afhenda honum žaš kvašalaust meš öllu, til žess aš skapa honum betri vinnuskilyrši. Hann yrši hinsvegar gjörsamlega frjįls aš žvķ, hvernig hann notaši hśsiš og aš til einskis endurgjalds vęri ętlast į einn eša annan hįtt. Byggingarnefndin hefur ekki fariš fram į neitt annaš viš listamanninn en aš hann léti ķ ljós įlit sitt į žvķ, hvort hann felldi sig viš hśs į žessum staš og af žessari gerš og ef svo vęri ekki, hverju nefndin ętti aš breyta til žess aš hann fengi byggingu sem honum hentaši. En Kjarval hefur jafnan, žegar į hefur įtt aš herša, meš żmsum hętti tališ śr aš hśsiš yrši reist, og telur nefndin sig ekki geta tekiš į sig žį įbirgš aš reisa hśs ķ žessu įkvešna augnamiši, sem engin trygging er fyrir aš listamašurinn myndi vilja bśa og starfa ķ, og meira aš segja engar lķkur eru til aš hann fengist til aš flytja ķ."
Žetta er ekki rétt hjį nefndarmönnum, annaš hvort eru žeir aš blekkja Kjarval eša žeir vita ekki betur. Hśsiš įtti ekki aš verša hans, hann įtti ašeins aš fį aš vera ķ žvķ:
"og jafnframt geršar rįšstafanir til aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum hans................".
Žaš er ekkert um aš hśsiš verši safn eftir hans daga, heldur aš žaš eigi aš gerast "jafnframt" žvķ aš hann bśi ķ žvķ. Eša meš öšrum oršum, hefši afi flutt ķ hśsiš, hefši hann samžykkt aš hann sjįlfur yrši safngripur ķ lifanda lķfi og allt sem hann įtti, žetta lög landsins samžykkt į Alžingi. Enda tślkaši afi žaš žannig samkvęmt nefndarmönnum.
Svo segir ķ frįsögn Birgis Thorlacķusar frį 1965. Undirstrikanir mķnar:
"Žį ręddi rįšherra (Gylfi Ž. Gylfason, innskot mitt) um Kjarvalshśs (žrišja hśsiš, innskot mitt). Skżrši hann frį žvķ aš hann hefši stungiš upp į hugmyndinni um byggingarsjóš listasafns viš Kjarval į sķnum tķma, žegar sżnt var aš Kjarval kęrši sig raunverulega ekki um aš Kjarvalshśs yrši byggt. Munu įstęšur Kjarvals hafa veriš žęr, žótt hann segši žaš aldrei, aš honum hafi fundist hann žurfa aš lįta svo og svo margar myndir ķ Kjarvalshśsiš og miklu fleiri en hann hefši tök į."
Getur žetta veriš skżrara, orš menntamįlarįšherra sjįlfs sem talaši viš Kjarval um mįliš!
En hvaš um žaš, žó žś samžykkir ekki žessa tślkun mķna, žį er ekkert til um vilja afa nokkurs stašar ķ gegnum įrin aš gefa verk sķn ķ safn um hann sjįlfan, hvergi!! Žess vegna gjörsamlega śt ķ hött aš byggja dóm Hęstaréttar į žvķ aš žessi meinti munnlegi, leynilegi gjafagerningur įn vitundar barna hans, örfįum vikum įšur en aš hann er svipur sjįlfręši, standist vegna žess aš meintur gjafagerningur hafi haft "ašdraganda". Žaš eru nefnilega engar upplżsingar um "ašdraganda" nema žį vitnisburšur eins vitnis sem bar svo ljśgvitni ķ hérašsdómi um annaš atriši, Žorvaldur heitinn Žorvaldsson leigubķlsstjóri, trśr og sannur Sjįlfstęšismašur ķ įratugi. En Žorvaldur sagši mešal annars ķ skżrslutöku. Undirstrikanir mķnar:
"Lögmašur: Žś lżstir žvķ hér įšan aš Kjarval hefši sagst ętla aš gefa Reykjavķkurborg eitthvaš. Manst žś eitthvaš hvenęr žaš var fyrst og hvenęr žaš var sem hann var aš segja žér frį žvķ?
Žorvaldur: Žaš var 1966 eftir aš skóflustungan var tekin žį sagši hann frį žvķ aš hann ętlaši aš gefa Reykjavķkurborg myndir og ręddi oft um žaš. Ég heyrši hann segja žaš vķšar heldur en viš mig og sķšan svona talaši hann um žaš bara žessa afhendingu sem hefši fariš fram."
En Steinunn Bjarman starfsmašur Reykjavikurborgar į žessum tķma segir öfugt viš vitnisburš Žorvalds. Undirstrikanir mķnar:
"Lögmašur: Veist žś skżringuna į žvķ af hverju žaš var ekkert rętt um žessa gjöf opinberlega? Nś var ekkert fjallaš um žessa gjöf.
Steinunn: Ég veit enga skżringu ašra en žį aš žegar Lįrus Blöndal bišur mig um aš vinna žetta verk žį segir hann, Kjarval óskar žaš er eindregin ósk Kjarvals aš žaš sé ekkert veriš aš fjasa um žetta, aš žaš sé ekki veriš aš hleypa blöšunum ķ žetta. Honum leišist ef žau fara aš skrifa um žetta. Hann vill helst ekkert aš žaš sé veriš neitt aš tala um žetta, og ég ętla aš bišja žig um aš vera ekkert aš blašra um žetta eša gera žetta aš einhverju svona mįli sem vęri blįsiš upp ķ blöšunum. Žetta var sem sagt ósk Kjarvals sjįlfs. Ég tók žessu bara eins og žaš var sagt."
Og annars stašar ķ skżrslutökunni:
"Lögmašur: Žegar Lįrus segir žér frį žvķ aš žessir kassar séu aš berast frį Kjarval, svarar žarna spurningum žķnum og bišur žig um aš vinna žetta. Kom einhvern tķmann fram įstęša žess aš žetta var aš berast skjalasafninu, nefndi hann einhvern tķmann tilefni žess aš skjalasafniš vęri aš fį žessa kassa?
Steinunn: Ja, ekki beinlķnis. Ég hef kannski ekki veriš nógu spurul en ég bara er ekki svoleišis. Ég vissi ósköp vel aš žaš var veriš aš reisa, žaš stóš til aš Kjarvalssafn kęmi upp į Miklatśni og ég vissi žaš aš Kjarval hafši tekiš fyrstu skóflustunguna."
Fjórša hśsiš.
Og žį er žaš fjórša hśsiš sem var svo byggt į Seltjarnarnesi. Viš skulum byrja į frįsögn föšur mķns sem hélt blašamannafund ķ Naustinu haustiš 1975 og sagši frį sįrindum sķnum. Žaš hśs er įstęšan aš foreldrar mķnu flśšu endanlega land įriš 1970.
Orš föšur mķns eru af segulbandi sem er til, vantar žó byrjunina. Fašir minn var alinn upp ķ Danmörku og žess vegna aš hann beygir ķslenskuna ekki alltaf rétt, en žetta er oršrétt. Fašir minn hafši fariš meš teikningar (ég sį žessar teikningar sem unglingur og til dagbókarfęrsla mįgs mķns um aš hafa séš žessar teikningar į sķnum tķma) til menntamįlarįšherra Gylfa Ž. Gķslasonar. Teikningarnar af mjög einföldu timburhśsi sem hęgt vęri aš setja upp ķ hasti og afi gęti veriš sķšustu įrin, hśs foreldra minna į nęstu lóš viš. Žetta allt hugmynd foreldra minna, meira aš segja hvar hśsiš įtti aš vera. En upptakan byrjar ķ mišjum klķšum:
"Og segir si svona ja žį er ég hręddur um aš mįliš er eyšilagt. Nei nei segir Rįšuneytisstjóri, žeir hljóta aš skilja žetta vegna žetta er žaš einasta rétta. Jęja viš förum žį og žetta er žaš sķšasta sem ég frétti af žessu hśsbyggjandamįli, nema ķ gegnum krókaleišir.
Menntamįlarįšherra tekur aš sér mįliš, fer rakleitt til föšur mķns, og tilkynnir honum, nś ętlum viš aš byggja hśs handa žér. Hann sagši mér žetta sjįlfur, hann var mikiš hissa, en ég vildi ekki, eins og oft įšur ekki gera neitt vešur śt af žessu til žess ekki aš stugga viš hann.
En Hśsameistari Rķkisins og viškomandi sem var settur ķ aš teikna tilhafši stöšugt samband viš mig af žvķ aš frumhugsunin hugmyndin var mķn.
Og Menntamįlarįšherra fór ķ Sešlabankanum, sį fyrir žvķ aš Sešlabankinn greiddi allan kostnaš af žessu.
Ég hef frétt af einum fundi sem var ķ Sešlabankanum žar sem Pétur Benediktsson var višstaddur. Og hann fékk fréttir frį žessum skilmįlum sem ég setti fyrir aš žetta gęti komist ķ framkvęmd. Žetta įtti aš vera gestśs, hśsiš įtti aš klįrast og svo įtti segja gjöriš svo vel. Menntamįlarįšherra tilkynnti tilkynnir žaš į fundi aš hann er bśinn aš tala viš Kjarval og (hann) er samžykkur žessu.
En ég heyrši smįsögu af žvķ žegar hann sagši žaš mér sjįlfur. Hvernig hann hafši reageraš, ég ętla ekki aš hafa žaš eftir, žaš er nóg samt af aš taka. En Pétur Benediktsson, hann hvķtnaši, žegar Menntamįlarašherra hann tilkynnti žetta.
Svo lķšur og bķšur, žaš er hafiš framkvęmdir žarna. Ég blanda mér ekki ķ mįliš, ekki öšruvķsi en gegnum Hśsameistara Rķkisins og arkitektinn, af žvķ aš žeir höfšu samband viš mig, og vildu stöšugt heyra mitt mitt įlit. En žetta varš svo mikill höll fyrir rest. Žarna voru rįšnir eftirlitsmenn į stóru kaupi og yfirleitt engu til sparaš,
en mįliš fyrirfram oršiš dautt.
Fašir minn varš įttręšur og žaš var efnt til mikiš hóf ķ Rįšherrabśstašin.
Og žar hélt Menntamįlarįšherra mikla ręšu, žar sem hann tilkynnti fyrir alžjóš aš nś vęru žeir aš byggja hśs handa listamanninum, handa meistaranum. Žaš įkaflega hjartnęmt og ég veit ekki hvaš.
Ég bjó žarna skammt frį, og svo einn dag sé ég heljamikla bķlahersingu svarta bķla og fjöldi manna sem eru aš koma žarna. Og ég aušvitaš gat ekki annaš en athugaš žaš en ég vildi ekki trufla neinum.
Ég fór žį eins og oftar nišur ķ eftirmišdagskaffi nišur ķ Hótel Borg, og žį eru
žeir bśnir aš drekka kaffi viš žessa athöfn sem hafši fariš fram sem ég ekki vissi um.
Og fašir minn segir, ja mį ég ekki kynna žér fyrir menn sem hafa veriš aš afhenda lykil af hśsiš.
Žaš hafši veriš smį spil milli ég eins og ešlilegt var. Žį baš hśsameistara og arkitektinn mig um aš teikna innréttingar ķ hśsiš žar sem žar sem var jś mitt fag, ég hafši stundaš ķ gegnum mörg įr og sjįlfstęša teiknistofu.
Og ég žekkti nś Menntamįlarįšherra, en Sešlabankastjóri og ég viš höfšum aldrei hist og aldrei kynnst, og žaš įtti aš presentera mig fyrir hann.
Vegna žess aš žaš geršist sį hlut af žvķ aš mķnar teikningar voru lagšir fram į byggingarnefndarfundi, žį sagši Sešlabankastjóri, hvernig stendur į žvķ aš žś kemur meš teikningar frį manni śti bę. Žaš sagši arkitekt hśssins, og hann var aušvitaš ķ
stökustu vandręšum. Žetta er Sveinn Kjarval sonur Jóhannesar, og ekki nema ešlilegt, ja ég tek ekki viš neinar teikningar nema žvķ ašeins aš žęr eru undirskrifašar af žig.
Arkitektinn sneri sér til mķn og spurši, hvaš į ég aš gera Sveinn? Blessašur sagši ég, skrifašu undir fyrir alla lifandi muni, viš skulum ekki gera neitt vešur śtaf žessu. Žaš var gert. En žegar ég var kynntur fyrir Sešlabankastjóra žį sagši ég, ja mitt nafn er Sveinn Kjarval, mašurinn śtķ bę sem teiknar."
Ķ dag er Žorvaldur Žorvaldsson arkitekt sagšur hafa teiknaš žetta hśs sem er ekki alveg rétt. Hann byggši sķna śtfęrslu į teikningum föšur mķns sem eru horfnar ķ dag. Ég hef spurt eftir žeim ķ bęši Sešlabankanum og Menntamįlarįšuneytinu. Hvort žęr eru hjį Hśsameistara Rķkisins veit ég ekki. Žį er ég aš tala um teikningar aš öllu hśsinu en ekki bara innréttingar sem fašir minn hannaši svo endanlega ķ hśsiš sem Žorvaldur teiknaši. Ég bar žetta undir Žorvald en hann neitaši aš hafa notast viš teikningar föšur mķns. Mešfylgjandi er mynd af veišikofa ķ Hrśtafirši sem fašir minn teiknaši og byggši meš veišifélagi sem hann var ķ įšur en Kjarvalshśsiš var byggt į Seltjarnarnesi. Kofanum hefur veriš breytt, var upphaflega miklu lķkari Kjarvalshśsinu. Dęmi svo hver um sig hvort žetta var nķšingsverk eša ekki. Hinar myndirnar eru af Kjarvalshśsinu og hśsi foreldra minna į nęstu lóš sem annaš fólk į ķ dag.
Ķ fyrrnefndri frįsögn Birgis Thorlasciusar rįšuneyisstjóra frį 14. maķ 1965, segir svo žetta:
"Sķšan skżrši rįšherra (Gylfi Ž. Gķslason, mitt innskot) frį žvķ aš Ragnar ķ Smįra, Jóhannes Nordal, Pétur Benediktsson og rįšherra hefšu rętt um aš byggja hśs fyrir 1.5 milljónir kr. Fyrir Kjarval og fį lįn śr byggingarsjóši Listasafnsins ķ žessu skyni. Sešlabanki Ķslands ętti peninga sem hann teldi ekki eiginlegar tekjur sķnar, ž. E. A. S. Hér vęri um aš ręša sektarvexti, sem teknir hefšu veriš af žeim sem gefiš hefšu śt įvķsanir įn žess aš eiga innstęšur fyrir žeim."
Og hvers vegna er fašir minn ekki nefndur en foreldrar mķnir voru upprunalega meš hugmyndina aš žessu hśsi og stašarvalinu. Fašir minn sem fór meš teikningar til Gylfa! Jś rįšamenn vildu bola honum sem lengst frį föšur sķnum, vegna žess aš sonur Kjarvals var ógnin viš skošun žeirra og lög landsins aš Kjarval og allt hans vęri eign žjóšarinnar. Og žetta var ekki nķšingsverk!
Žaš sorglegasta viš žessa atburšarrįs aš žarna töldu rįšamenn sig lķklegast vera aš verja hagsmuni žjóšarinnar, en meš geršum sķnum aš grafa undan tilverurétti hennar sem sjįlfstęšri žjóš. Ašeins žjóšir sem fara aš lögum og stunda réttlęti gegn öllum sķnum žegnum sem eru žjóšir į mešal žjóša.
En aftur aš efninu. Seinna ķ frįsögn Birgis. Undirstrikanir mķnar:
"Nś stęšu žannig sakir aš Kjarval žyrfti aš flytja burt śr hśsnęši žvķ, sem hann hefši ķ Sigtśni 7 og žyrfti hann aš fį annaš hśsnęši į nęsta hausti. Ręki žetta m. a. Į eftir aš koma hśsinu upp. Eignarlóš vęri fengin į Seltjarnarnesi, sem mundi hafa veriš eign Thors fjölskyldunnar og vęri žessi stašur nįlęgt hśsi Sveins Kjarvals, sonar Jóhannesar Sv. Kjarvals."
Žetta er eini stašurinn, ķ öllum skjölum menntamįlarįšuneytisins sem ég hef ķ sambandi viš žetta fjórša hśs sem fašir minn er nefndur. Fašir minn brotnaši svo haustiš 1968 og flśši til systur sinnar ķ Danmörku ķ tvo mįnuši. Į mešan notaši Reykjavķkurborg tękifęriš og tęmdi vinnustofu afa og hinn meinti leynilegi munnlegi gjafagerningur samkvęmt Reykjavķkuirborg įtti aš hafa fariš fram 7. nóvember žetta haust. En afi var svo sviptur sjįlfręši 29. janśar žann sama vetur og settur į gešdeild žar sem hann lést nokkrum įrum seinna.
Móšir mķn lżsir įstandinu haustiš 1968 ķ frįsögn sem var skrįš į skrifstofu lögmanns fjölskyldunnar fyrir nokkrum įrum:
"Skżrslur skrįir Kristinn Bjarnason hrl. į skrifstofu sinni aš Lįgmśla 7, Reykjavķk mįnudaginn 22. september 2003 kl. 14.00.
Višstödd er Hrafnhildur Tove Kjarval dóttir Gušrśnar og Sveins Kjarvals.
Gušrśn kvešur aš Sveinn Kjarval eiginmašur sinn hafi veriš veikur um nokkurt skeiš įriš 1968 og įrin žar į undan. Kvešur hśn aš Sveinn hafi veikst alvarlega um mitt įr 1966 og hafi hann įtt viš veikindi aš strķša frį žeim tķma.
Gušrśn kvešur aš Sveinn hafi fariš haustiš 1968 til Danmerkur og dvališ hjį Aase systur sinni sér til heilsubótar fram ķ mišjan desember 1968.
Gušrśn kvešst hafa į žessum tķma unniš hjį Feršaskrifstofu rķkisins (Bašstofan verslun į vegum FR) og hafši hśn fregnaš žar aš žaš vęri veriš aš hreyfa viš hlutum Kjarvals ķ Sigtśni 7, Reykjavķk. Kvešst hśn ekki muna hver hafi sagt sér žaš.
Gušrśn telur aš mešan Sveinn var ķ Danmörku hafi allur hennar tķmi fariš ķ aš vinna og hįdegishlé hafi hśn notaš til žessa aš fara gera upp kröfur og žess hįttar. Kvešur hśn fjįrhagsstöšu fjölskyldunnar hafa veriš afar bįgborna į žessum tķma fyrst og fremst vegna veikinda Sveins. Gušrśn kvešst hafa žurft aš berjast fyrir aš bjarga fjįrmįlum fjölskyldunnar į žessum tķma og hafi sś barįtta stašiš frį degi til dags.
Gušrśn kvešst hafa haft samband viš Ólaf Žóršarson sem var systursonur Kjarvals og hafši talsvert samneyti viš hann, žegar hśn frétti af žessum flutningum śr Sigtśni 7, Reykjavķk.
Gušrśn kvešst sķšar hafa heyrt aš įstęša žess aš rżma žurfti vinnustofuna aš Sigtśni 7 hafi veriš aš Leifur Breišfjörš hafi žurft vinnustofu fyrir glerlist sķna en hśsiš hafi veriš ķ eigu Breifjöršsfjölskyldunnar.
Gušrśn kvešur aš ķ framhaldi žess aš hśn frétti aš veriš vęri aš flytja muni śr vinnustofunni til Borgarskjalasafns, hafi hśn hringt til Geirs Hallgrķmssonar žįverandi borgarstjóra. Hann hafi tjįš sér aš veriš vęri aš taka munina til varšveislu. Hśn kvašst ekki muna nįkvęmlega hvenęr hśn hringdi en žaš hafi veriš mešan Sveinn var ķ Danmörku og lķklega ķ beinu framhaldi žess aš frétti hvert vęri veriš aš flytja hlutina.
Gušrśn kvešst ekki hafa fariš ķ Sigtśniš žetta haust 1968 eša ķ borgarskjalasafniš eša kannaš frekar um hvaš vęri aš ręša.
Hśn kvešur žau Svein hafa flutt bśferlum til Danmerkur ķ febrśar 1970."
Og annars stašar ķ frįsögninni fyrir žį sem halda žvķ fram aš ég einn ķ fjölskyldunni sé óįnęgšur:
"Gušrśn telur aš Sveinn hafi aldrei veriš sįttur viš mešhöndlun eigna Kjarvals sem teknar voru śr Sigtśni 1968. Hann hafi mešal annars fengiš einhverja lögmenn til žess aš vinna aš žessu. Gušrśn kvešur aš žessi mįl hafi hvķlt mjög žungt į Sveini alveg fram aš žvķ er hann lést."
Kjarvalsstašir.
Og žį erum viš komin aš Kjarvalsstöšum sem voru byggšir į Klambratśni eins og žaš kallašist žį en endurskżrt Miklatśn. Į įttręšis afmęli afa, 15. óktóber 1965 er opnuš sżning į verkum hans ķ Listamannaskįlanum viš Austurvöll. Geir Hallgrķmsson opnaši sżninguna og sagt frį žvķ ķ Morgunblašinu daginn eftir:"Ķ įvarpi er Geir Hallgrķmsson, borgarstjóri, flutti viš opnun Kjarvalsżningarinnar ķ Listamannaskįlanum kl. 6 sķšdegis ķ gęr skżrši hann frį žvķ aš borgarrįš hafi samžykkt į fundi fyrr um daginn aš Reykjavķkurborg gangist fyrir byggingu sżningarhśss myndlistarmanna og standi fyrir byggingu sżningarhśss sem sérstaklega verši ętlaš til sżninga į verkum Kjarvals og verši byggingarna tengdar nafni hans. Fjöldi manna var višstaddur opnun sżningarinnar sem haldin er ķ tilefni įttręšisafmęlis listamnannsins en žaš er ķ dag. Mešal sżningargesta voru Bjarni Benediktsson forsętisrįšherra, Gylfi Ž. Gķslason menntamįlarįšherra, frś Aušur Aušuns forseti borgarstjórnar og erlendir sendiherrar."
Og seinna ķ fréttinni er haft eftir Geir Hallgrķmssyni mešal annars:
"Samkvęmt žessari įlyktun er žaš ętlunin, aš žau mįlverk eftir Kjarval sem Reykjavķkurborg į žegar, og borginni įskotnast sķšar, verši stöšugt til sżnis til aš gefa borgarbśum, landsmönnum öllum og gestum kost į aš kynnast list Kjarvals. Og žaš er von okkar og trś, aš slķk Kjarvalssżning ķ tengslum viš sżningar upprendandi og mótašra listamanna samtķšarinnar megi verša ķslenskum listum skjól og stušningur til vaxtar og žroska. Žeir Kjarvalsstašir sem hér munu rķsa į Miklatśni andspęnis minnismerki Einars Benediktssonar munu verša prżši höfušborgar og lands..."
"Žeir Kjarvalsstašir sem hér munu rķsa...." Af einhverjum įstęšum stóš Geir ķ oršaleik, sagši ekki beint aš myndlistahśsiš ętti aš heita Kjarvalsstašir en nefndi nafniš ķ setningu žannig aš ekki vęri hęgt aš slį žvķ föstu, innanhśsbrandari innvķgšra. Ķ samžykkt borgarrįšs frį sama degi var ašeins sagt aš nafniš ętti aš tengjast nafni Kjarvals, nafniš "Kjarvalsstašir" ekki nefnt. Ég er sannfęršur um aš žessi oršaleikur var geršur vegna afa, hann algjörlega į mótfallinn žvķ aš stašurinn bęri nafn hans en rįšamenn bśnnir aš įkveša sķn į milli aš hśsiš ętti aš fį nafniš "Kjarvalsstašir". Enda er Alžżšublašiš ekki vafa, fyrirsögn fréttarinnar stutt, ašeins "Kjarvalsstašir" žó ekkert sé minnst į žaš nafn ķ fréttinni, eitthvaš vissi blašamašur Alžżšublašsins sem ekki var opinbert.
Žessi oršaleikur heldur svo įfram viš fyrstu skóflustungu hśssins. Ķ frétt Morgunblašsins af atburšunum 19. óktóber 1966 frį deginum įšur:
"Geir Hallgrķmsson borgarstjóri męlti sķšan nokkur orš til listamannsins, žakkaši honum og lét žess getiš aš ekki yrši um önnur hįtķšarhöld ķ tilefni af 180 įra afmęli borgarinnar, en hins vegar vegar vęri ekki ólķklegt, aš sķšar mundi tališ, aš žessa afmęlis hafi veriš minnst į óvenju eftirminnlegan hįtt meš byggingu Kjarvalsstaša. Jóhannes Kjarval męlti sķšan nokkur orš og minnti į gamalt sįlmavers žar sem m. a. segir "Lįttu standa ķ lķfsbók žinni lķka žeirra nöfn sem mitt"."
Žarna er sami oršaleikurinn aftur og ég er sannfęršur um aš veriš var aš fara ķ kringum gamla manninn sem vildi ekki aš hśsiš yrši nefnt viš hann. Og ég er lķka sannfęršur um aš vitnun afa ķ sįlmaversiš hafi veriš mįtlaus mótmęli hans gegn atburšarrįsinni sem hann réš ekki viš.
Og žaš sem meira er, fréttin ķ Morgunblašinu óskiljanleg vegna žess aš lķnum var rašaš vitlaust fyrir prentunina. Ég sé fyrir mér Geir Hallgrķmsson eiganda blašsins hringja ķ starfsmann sinn, ritstjóra Morgunblašsins Matthķas Johannessen, og segja honum aš žaš megi ekki birta fréttina óbrenglaša, Kjarval sé allur ķ uppnįmi og ef hann lesi hana, sé spiliš bśiš. Og Matthķas segir: "ég redda žvķ". En aušvitaš er žetta ašeins fantasķa ķ mér, aš sjįlfsögšu ruglušu prentararnir lķnunum įn žess aš meina nokkuš meš žvķ, naušhyggjan hlaupiš meš mig ķ gönur. Vęri žó fróšlegt aš vita, hversu algengt žaš var į Morgunblašinu į žessum įrum aš kolrugla lķnum svona ķ blašinu.
En žį mį kannski minnast į žaš hér, aš į žessum tķma fengu bęši Geir Hallgrķmsson og Matthķas Johannessen "gefsins" meiri hįttar listaverk frį gamla manninum sem fóru heim til žeirra. Geir žį borgarstjóri og Matthķas ritstjóri Morgunblašsins, ķ raun starfsmašur Geirs sem įtti blašiš. Žaš mun koma aš žvķ aš ég krefjist aš žessum verkum verši skilaš ķ dįnarbś Jóhannesar Kjarval listmįlara. Ķ öllum sišušum löndum vęri žetta talin misnotkun į ašstöšu.
Lokaorš.
Og žį erum viš komin hringinn, aš vištalinu sem Magnśs Bjarnfrešsson tekur ķ Listamannaskįlnum:
"Magnśs Bjarnfrešsson: Jį allur įgóši aš happdręttissżningu rennur til byggingu nżs Listamannaskįla hérna ķ Reykjavķk. Hann er bśinn aš vera nokkuš lengi į döfinni. En gerir žś žér ekki vonir um aš žessi mįlverk prżši kannski einhvern tķmann žar?
Afi: Ég reikna ekki meš žvķ, ég reikna, skįlinn veršur fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekki fyrir mig prķvat.
Magnśs Bjarnfrešsson: Jį, nei nei.
Afi: Alls ekki neinar myndir eftir mig žar."
Hęstiréttur framdi réttarmorš žegar rétturinn įkvaš aš meintur munnlegur og leynilegur gjafagerningur gamalmennis sem ekkert hlutlaust vitni sį eša heyrši, įn vitundar barna Kjarvals, tveimur mįnušum įšur en aš hann var sviptur sjįlfręši, hefši gerst og veriš löglegur vegna žess aš hann hefši haft "ašdraganda". Žaš var aldrei neitt um "ašdraganda" fyrir framan réttinn, nema žį vitnisburšur sannašs ljśgvitnis, en dómurinn segir mešal annars:
"Gögn mįlsins benda eindregiš til žess aš įkvöršun Jóhannesar Sveinssonar Kjarval um aš afhenda stefnda žį muni, sem um ręšir, hafi įtt ašdraganda og mótast į nokkrum tķma, einkum eftir aš sį sķšarnefndi įkvaš aš reisa listasafn og sżningahśs, sem skyldi bera nafn listamannsins. Er einnig fram komiš aš hann vildi leggja sitt af mörkum til aš hlśa aš starfsemi žeirrar stofnunar. Samkvęmt žvķ, sem aš framan er rakiš, en aš öšru leyti meš vķsan til forsendna hérašsdóms, er sannaš aš Jóhannes Sveinsson Kjarval gaf stefnda žį muni sem mįliš snżst um meš munnlegri yfirlżsingu 7. nóvember 1968. Veršur hinn įfrżjaši dómur žvķ stašfestur."
Žetta er allt óskhyggja valdsins sem Hęstiréttur svo uppfyllir. Žegar ęšsti dómstóll žjóšar er oršinn óskabrunnur rįšamanna žį er sś žjóš ķ kreppu.
Ingimundur Kjarval 7. jślķ 2009.
Stjórnmįl og samfélag | Breytt 11.7.2009 kl. 12:29 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (2)
16.6.2009 | 17:04
Žaš sem Framsókn ofbżšur fer ekki fyrir brjóstiš į Sjįlfstęšismönnum.
Žį vitum viš žaš. Framsókn getur ekki veriš undir Gunnari I. Birgissyni sem bęjarstjóra vegna spillingarinnar ķ kringum hann. En Sjįlftęšismönnum fynnst ekkert aš žvķ aš hann sé forystumašur žeirra.
Žetta jašrar viš brjįlęši | |
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt |
15.6.2009 | 17:21
Ótrślegt hvaš Ķslendingar sluppu vel śr seinni heimstyrjöldinni.
Gera sprengju śr El Grillo óvirka | |
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt |
Stjórnmįl og samfélag | Breytt s.d. kl. 17:54 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (0)
15.6.2009 | 02:22
Elķn Hirts segir aš afi hafi "fariš į kostum” įriš 1968.
Rķkissjónvarpiš falsaši kvikmyndatöku af afa til žess aš reyna aš sżna aš hann
hefši fariš į kostum įriš 1968.
Vištališ var ķ fréttaukanum sem var sżnt 31. maķ sķšastlišinn, hęgt aš nįlgast žaš hér. Kaflinn um afa byrjar 23.15 mķnśtur inn ķ žįttinn.
http://dagskra.ruv.is/sjonvarpid/4465336/2009/05/31/
Fyrirsögn žįttarins Kjarval fer į kostum og svo er sżnt vištal viš viršulegt gamalmenni meš tvo hatta, einn į höfšinu og hinn ķ höndunum. Hvaš er klippt śr kvikmyndatökunni vitum viš aušvitaš ekki.
Fyrirsögnin Kjarval fer į kostum ķ anda bókarinnar 1984 eftir George Orwell, ķ mótsögn viš žaš sem viš sjįum og heyrum. Okkur sagt aš Kjarval fari į kostum žó viš sjįum annaš beint fyrir framan okkur.
En ef žaš var ekki nóg til žess aš sannfęra žig um aš afi hefši fariš į kostum įriš 1968, žį er skeytt viš kvikmyndum af afa frį fyrri įrum įn žess aš segja aš žęr séu eldri. Flestir sem sįu žennan žįtt, geršu sér ekki grein fyrir aš hluti upptökunnar er ekki frį įrinu 1968. Sem sagt falsašur žįttur ķ Rķkissjónvarpinu! Eša eins og fręndi minn sagši, eini gallinn į Perestrjoka aš hśn nįši aldrei til Ķslands.
En hvers vegna er įriš 1968 svo mikilęgt og hvers vegna er Rķkissjónvarpiš aš falsa žįtt um žaš įr? Jś vegna žess aš 7. nóvember 1968 į afi minn aš hafa gefiš innihald vinnustofu sinnar til Reykjavķkurborgar leynilega og munnlega žó ekkert sé til frį honum um žann vilja. Afi var svo lagšur inn į gešdeild 29. janśar žann sama vetur žar sem hann lést svo nokkrum įrum seinna.
Žaš vill svo til aš nśna er ķ gangi mįl ķ Hérašsdómi Reykjavķkur um hęfni afa til aš gefa innihald vinnustofu sinnar įriš 1968, dómskvaddir matsmenn sem eiga aš skera śr um žaš. Svo ef žś heldur aš tķmasetning žessa žįttar hafi veriš tilviljun, žį į ég brś ķ nįgrenninu sem ég keypti fyrir lķtiš og žarf aš losna viš.
En žessi skrif ekki žess vegna, ķ vištalinu segir afi oršrétt
Magnśs Bjargfrešsson: Jį allur įgóši aš happdręttissżningu rennur til byggingu nżs Listamannaskįla hérna ķ Reykjavķk.Hann er bśinn aš vera nokkuš lengi į döfinni. En gerir žś žér ekki vonir um aš žessi mįlverk prżši kannski einhvern tķmann žar?
Afi: Ég reikna ekki meš žvķ, ég reikna, skįlinn veršur fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekki fyrir mig prķvat.
Magnśs Bjarnfrešsson: Jį, nei nei.
Afi: Allsekki neinar myndir eftir mig žar.
Allir sem žekkja Kjarvalsmįliš til hlķtar sjį um leiš hversu mikilvęg žessi yfirlżsing afa er. Sama įr og hann į aš hafa gefiš alla sķna vinnu ķ žetta hśs, segir hann aš ekkert eigi aš vera eftir hann ķ žessu sama hśsi. Mįliš aš žaš er hvergi til neitt um vilja hans til žess aš gefa verk sķn ķ myndlistahśsiš į Klambratśni.
Žaš eina sem er til, er skżrslutaka Žorvaldar Žorvaldssonar heitins leigubķlsstjóra um aš afi hafi ķtrekaš rętt viš hann og ašra aš hann ętlaši aš gefa og sķšar sagt Žorvaldi aš hann hefši gefiš ķ žetta hśs. Žorvaldur sagši oršrétt ķ Hérašsdómi:
Žorvaldur: Žegar skóflustungan var tekin af byggingunni Kjarvalsstašir sem var į afmęli Reykjavķkur 18. įgśst 1966 upp śr žvķ fór Kjarval aš tala um žaš aš hann ętlaši aš gefa Reykjavķkurborg myndir til aš eitthvaš vęri til aš sżna į Kjarvalsstöšum og sagši aš žaš žżddi lķtiš aš hafa myndlistar- hśs ef ekkert vęri til žess aš sżna og sagšist hyggjast gera žaš. Sķšan var žaš sķšar aš hann sagši mér frį žvķ aš žaš vęri bśiš aš įkveša žaš og borgin vildi taka viš žessu og sķšar einnig aš hann hefši afhent og gefiš myndir sem fęru nišur ķ skjalasafn Reykjavķkur nišur ķ Skślatśn 2, og hann hefši gefiš meš eitt og annaš dót eins og hann oršaši žaš, žaš sem var uppi į efra loftinu, žaš var fyrir ofan salinn sem hann hafši ķ Sigtśni 7. Ég kom ekkert nįlęgt žessari afhendingu eša annaš en hann talaši alltaf um žaš sem gjöf til Reykjavķkur.
Seinna ķ skżrslutöku Žorvaldar:
Lögmašur: Į žeim tķma sem žś starfašir sem leigubķlstjóri sįst žś um einhvern akstur fyrir Reykjavķkurborg eša varst žś meš einhverja samninga fyrir Reykjavķkurborg eša borgarstjóra?
Žorvaldur:Enga samninga viš Reykjavķkurborg.
Lögmašur: Hvorki fyrr eša sķšar aš žś hafir unniš eitthvaš sérstaklega fyrir Reykjavķkurborg?
Žorvaldur: Ekki fremur en öšrum.
Žarna bar Žorvaldur beint og afdrįttarlaust ljśgvitni, sannleikurinn aš Žorvaldur sem leigubķlsstjóri og trśr Sjįlfstęšismašur vann mikiš fyrir Reykjavķkurborg ķ mörg įr. Hlutverk hans mešal annars aš vera varabķlsstjóri borgarstjóra, keyra fólk ķ veislur og af ķ Höfša og aš keyra borgarfulltrśa Sjįlfstęšisflokksins į fundi ķ borgarrįši. Žetta er allt stašfest ķ skżrslutökum og skrifum ķ minningargreinum um Žorvald, en Žorvaldur lést fyrir ekki svo löngu.
Allir hljóta aš sjį aš žessi yfirlżsing afa, frį honum sjįlfum fyrir alla aš sjį og heyra frį įrinu 1968 hlżtur aš vega meira en yfirlżsing manns sem bar ljśgvitni ķ Hérašsdómi. Eša žį sendibķlsstjóra sem vann hjį Reykjavķkurborg og sagši ķ skżrslutöku aš afi hefši sagt viš sig viš skulum gefa žeim žetta um hluti sem žeir pökkušu ķ kassa og sendibķlsstjórinn fór svo meš ķ Skjalasafn Reykjavķkur, en Hęstiréttur byggši dóm sinn į yfirlżsingu sendbķlasjórans.
Nś er hęgt aš bišja um endurupptöku mįls komi nżjar og mikilvęgar upplżsingar fram. Hvaš er mikilvęgara en afdrįttarlaus yfirlżsing afa sjįlfs? Hvaš ętlar borgin aš bera fram sem vörn, aš afi hafi ekki vitaš hvaš hann var aš segja ķ jśnķ, en veriš meš į nótunum 7. nóvember žegar hann į aš hafa gefiš allt sitt munnlega og leynilega įn vitundar fjölskyldu sinnar eša ķ įheyrn hlutlausra vitna, örfįum vikum įšur en hann var sviptur sjįlfręši og lokašur inn į gešdeild.
Ingimundur Kjarval
Stjórnmįl og samfélag | Breytt s.d. kl. 11:22 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (5)
12.6.2009 | 14:03
Stjórnin hefur stašiš sig vel žó skuggaöflin segi annaš.
Nś veit ég ekki hvort almenningur trśir undirróšri skuggaaflanna į Ķslandi um aš stjórnin geri ekkert aš gagni og aš žaš sé hśn sem er aš fara meš allt til Helvķtis.
Halló, allt var fariš žangaš žegar hśn tók viš og žó hśn sé ašeins komin hįlfa leiš til baka, ekki henni aš kenna hvašan hśn kom. Ég veit ekki neitt įmįtlegra en śtburšarvęl žeirra sem var hent śt svo žaš vęri hęgt aš bjarga landinu.
Minnir helst į trega Kommśnista austur Evrópu žegar žeim var hent į öskuhauganna.
Lifiš heil og megi Steingrķmur og Eva vernda ykkur sem lengst.
Ingimundur Kjarval
Stjórnmįl og samfélag | Breytt s.d. kl. 14:27 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (0)
12.6.2009 | 00:01
Ekki vissi ég žetta žó ég žykist vita margt.
Mikiš varš ég hissa žegar ég greip ķ tķmaritiš National Geograpic į lęknastofu ķ dag og komst aš žvķ aš ullarfķlar lifšu į Wrangler eyju allt til 1700 fyrir Kristburš. Alltaf velt fyrir mér örlögum žeirra og spekśleraš hvort hęgt vęri aš endurlķfga žį. Skilst aš žaš sé hęgt meš nśtķmatękni. Žegar ég googlaši eyjuna kom ķ ljós aš Vilhjįlmur Stefįnsson, kanadķski vestur Ķslendingurinn stóš tvisvar fyrir leišöngrum žangaš sem endušu bįšir illa:
Wrangel Island
During the last ice age, woolly mammoths (Mammuthus primigenius) lived on Wrangel Island in the Arctic Ocean. It has been shown that mammoths survived on Wrangel Island until 1700 B.C.E., the most recent survival of any known mammoth population. They also survived on Saint Paul Island in the Bering Sea until 6000 B.C.E.[9] Wrangel Island is thought to have become separated from the mainland by 12,000 years BP. Survival of a mammoth population may be explained by local geographic, topographic and climatic features, which entailed preservation of communities of steppe plants, as well as a degree of isolation sufficient to delay colonization by humans. St. Paul Island shares this characteristic of geographic isolation, implying that human hunting played a role in the disappearance of the woolly mammoth. Wrangel Island mammoths ranged from 180-230 cm in shoulder height and were for a time considered "dwarf mammoths".[10] However this classification has been re-evaluated and since the Second International Mammoth Conference in 1999, these mammoths are no longer considered to be true "dwarf mammoths".
http://en.wikipedia.org/wiki/Dwarf_elephant
Stefansson expedition survivors
In 1914, the survivors of the ill-equipped Canadian Arctic Expedition, organized by Vilhjalmur Stefansson, were marooned there for nine months after their ship, the Karluk, was crushed in the ice pack[11]. The survivors were rescued by the American motorized fishing schooner King & Winge[12] after Captain Robert Bartlett walked across the Chukchi Sea to Siberia to summon help.
[edit]1921 Second Stefansson expedition fiasco
In 1921 Wrangel Island would become the stage for one of history's tragedies when Stefansson sent five settlers (one Canadian, three Americans, and one Inuit) in a speculative attempt to claim the island for Canada[13]. The explorers were handpicked by Stefansson based upon their previous experience and academic credentials. Stefansson considered those with advanced knowledge in the fields of geography and science for this expedition. At the time, Stefansson claimed that his purpose was to head off a possible Japanese claim [14]. The initial group consisted of Allan Crawford of Canada, and Fred Maurer, Lorne Knight and Milton Galle of the US. An attempt to relieve this group in 1922 was thwarted when the schooner Teddy Bear under Captain Joe Bernard became stuck in the ice [15]. In 1923, the sole survivor of the Wrangel Island expedition, the Inuk Ada Blackjack, was rescued by a ship that left another party of 13 (American Charles Wells and 12 Inuit). In 1924, the Soviet Union removed the members of this settlement and established the settlement that survives to this day on the island.
Stjórnmįl og samfélag | Breytt s.d. kl. 01:42 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (0)
10.6.2009 | 09:08
Jį var žaš ekki!
Svo sannleikurinn er afstęšur į Ķslandi.
Ég las bókina 1984 sem barn en skildi ekki mikiš, hugtökin mér gjörsamlega framandi sem Ķslendingi. Ég held aš ég hafi lesiš bókina sem spennusögu en meš žroska skiliš hana smįtt og smįtt og er enn aš skilja. Hśn svo mikiš listaverk aš žaš er hęgt aš lesa hana bęši sem harmleik einstaklings og įdeilu į tilveru okkar.
Einu sinni gaf ég konunni bók meš öllum skrifum George Orwell og las svo sjįlfur. Mikiš žurfum viš einhvern sem getur sagt okkur hvaš er aš gerast, skilgreining Matthķasar į "góša og vonda aušvaldinu" ekki nóg.
Mikiš vildi ég vera mašur sem gęti séš okkar tķma eins og Orwell sį sinn og sagt frį žeim skilningi į mįli sem allir skilja.
Viš erum į leiš inn ķ nżja tķma en höfum ekki hugmynd hvernig žeir verša, hvort aušvaldiš veršur okkar žjónn eša viš žess. Hvort aš žeir sem eiga skuldir žjóšarinnar munu taka sjįlfstęšiš fyrir.
Hvort aš augljósar lygar og blekkingar žeirra sem fóru meš völdin verša vegvķsir um betra samfélag eša bara vķsbending um aš viš veršum alltaf misnotuš. Eins og hafrar Žóršs, slįtraš aš kveldi og étin.
Lifiš heil. Ingimundur Kjarval
Tilkynntu um lausn ķ haust | |
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt |
8.6.2009 | 17:09
Hvernig hin ķslenska lopapeysa varš til.
Eins og sumir vita var Louisa Matthķasdóttir listmįlari tengdamóšir mķn. En fjölskyldusaga gengur śt į aš hśn hafi prjónaš fyrstu lopapeysuna meš munstrinu sem sķšan varš žessi fręga ķslenska lopapeysa sem allir žekkja.
Hśn byggt munstriš į gręnlensku "anśrökkunum". Konan mķn, dóttir hennar, lķka listmįlari fór svo lengra meš žetta ķ sķnum prjónaskap, prjónaši hesta, jafnvel kżr og kindur allt um kring ķ stašinn fyrir gręnlenska munstriš į peysum sem hśn prjónaši.
Temma konan mķn, heklaši lķka heilu teppin śr lopa. Eitt žeirra komst ķ hendurnar į Jackie Kennedy Onnasis sem var vķst yfir sig hrifin segir sagan. Sel žaš ekki dżrara en ég heyrši į sķnum tķma.
Fęstir į Ķslandi vita aš Louisa eša Ślla ķ fjölskyldunni, hannaši sķn eigin föt og saumaši, mikiš af žeim til. Viš hjónin oft rętt aš žaš eigi aš setja upp sżningu meš fötunum og tengja žau sjįlfsmyndum sem hśn mįlaši ķ žessum fötum. Einn daginn veršur žaš aš raunveruleika.
En žessi skrif um annaš. Nśna 18. jśnķ veršur vķst tķskusżning hér ķ Bandarķkjunum sem kallast "Runway Project" ef ég heyrši rétt. Henni veršur sjónvarpaš į rįs sem kallast Bravó, meira veit ég ekki.
Žegar ég var į Manhattan um daginn sį ég auglżsingar um žessa sżningu į öllum strętisvögnum. Ekki aš ég taki eftir auglżsingum um tķskusżningar, bara aš dęturnar bentu mér į žęr.
Og hér er svo ašalfréttin, mér skilst aš žessi sżning muni byggja į mįlverki eftir Louisu, sjįlfmynd žar sem hśn er ķ lopapeysu sem hśn hannaši og prjónaši sjįlf. Ekki aš sś peysa sé į neinn hįtt eins og venjuleg lopapeysa, meira eins og mįlverkin hennar. Svo ef žiš bišjiš fallega og hneigiš ykkur, gęti meira en veriš aš ég setji inn mynd af žessu mįlverki.
Nś veršum viš bara aš vona aš ég hafi ekki sagt meira en ég mį, į žaš vķst til samkvęmt einhverjum aš tala um hluti sem ég į ekki aš vera aš tala um. En svona er žetta, inn um eyraš og śt um munninn eša fingurna ķ žessu tilfelli.
Lifiš heil. Ingimundur Kjarval.
Ķslenska sauškindin ķ tķsku | |
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt |
Stjórnmįl og samfélag | Breytt s.d. kl. 17:18 | Slóš | Facebook | Athugasemdir (2)