To lurk in the corners.

 http://www.rusmuseum.ru/eng/exhib/lenta/exhibitions_2013/johannes_sweinsson_kjarval/

 There is a saying in Icelandic “aš fara meš veggjum’’, translation, “to go by the walls”, “to lurk in the corners”. Meaning, to be so ashamed of one self, as not wanting to be seen.

 Seems to me, that’s what is going on in Iceland right now, nobody wants to mention this show of Kjarval’s paintings in Saint-Petersburg, because if they do, they have to consider how my family was treated.

 The Icelandic paper “Morgunblašiš”, for decades the biggest paper in Iceland, has as of today not had one story on this show, this the paper that ones upon a time constantly ran stories on my grandfather. Its former editor Matthķas Jóhannsen even wrote several books on Kjarval and its present editor, Mr. Davķš Oddsson, said when he was the Mayor of the City of Reykjavķk, “that the City owned Kjarval”. If I said Mr. Oddsson as prime minister was close to the decision to put Kjarval on a bank note, I would not be far off.

 That Mr. Oddsson made it on a list of ten, done by The Financial Times, over persons most responsible for ruining the world’s financial system a whole other story.

 Somewhat the same at the State-Radio, so far only a short story in the evening news, no interviews, no nothing, this in a country obsessed with how the world sees it.

 Today, in a country of 300.000 people, it is not news anymore when a native artist has a show in Saint Petersburg by special invitation of Russia’s President. Ones upon a time, my grandfather was considered the most known Icelander abroad and maybe one of the reasons Icelanders felt they could be an independent nation.

 I am convinced the reason for this scant coverage is literally shame and fear. The elite knows this could blow up in their face. It was he power-elite of Iceland that robbed my grandfather, not the nation and one day the public is just not going stand for this anymore. It may take years, but justice will win in the end. I am going to post this article of mine, one more time.

-------------------------------------------------------------------------------- 

Kjarval vs. Iceland and alleged corruption at the European Court of Human Rights in Strasbourg.

 My name is Ingimundur Kjarval, born and raised in Iceland but today I am a farmer in New York State. My grandfather was the Icelandic painter Jóhannes Kjarval and a show of his paintings is going to be at the Marble Palace in Saint Petersburg by special invitation of President Putin, starting this September 26th. It is to be opened by the President of Iceland.

 Regrettably some of the works at the show were very likely taken out of his studio by the City of Reykjavik. More than 5000 pieces were removed 11 weeks before my grandfather, then 83 years old, was put in a mental hospital were he died a couple of years later.

 No documents were made at the time about this alleged gift, only a supposed secret verbal declaration by my grandfather to the then mayor of Reykjavik, Mr. Geir Hallgrķmsson (later Prime Minister of Iceland). Almost 14 years later in 1982 when an investigation was made, a city employee claimed in a statement he had been present. Then 37 years later, the employee’s son said in a testimony he had also been present. The son had kept a diary those years but no mention in the diary of his presence or in the investigation from 1982. One fact, when Mr. Geir Hallgrķmsson was asked in 1982, he claimed not to remember. From the report “Says he is convinced this was a gift but doesn’t remember how it happened.”

 Another fact, in 1968, the same year my grandfather’s studio was emptied, a show of his older paintings was put together by his son and old friends, by then he had stopped painting. The proceeds were to go to the construction of the museum that now has his name. At least one quarter of the nation came to see the show and in an interview done for the Icelandic television at the show, Kjarval was specifically asked if his paintings were to be in the museum. In strong words that can not be misunderstood, he told the interviewer his paintings were not to be there, that the museum was to be for Icelandic painters in general. Something very important to my grandfather and the reason he gave funds to have the museum built. In his mind, to replace “Listamannaskįlinn” “The Painter’s hall” his show was in. This hall or house owned by “The Icelandic Painters Association” was to be torn down. It was the City not my grandfather who gave the museum the name “Kjarvalstašir”  or Kjarval“s place and made the City employee mentioned above the head of the Museum.

 The employee’s son is the issue here and his connection to The European Court of Human Rights in Strasbourg. In 2005 I sued the City of Reykjavik in my mother’s name, she has since passed away. The case went to the District Court of Reykjavik where we lost. Then to the Supreme Court of Iceland where we lost again, a story in itself, about corruption and an almost national conspiracy against my family in a country claiming to have a western justice system. Even though Iceland is a country with a population of only 300.000, it is a full a member of the European Court of Human Rights in Strasbourg.

 My grandfather’s life’s work was taken out of his studio in 1968. The son mentioned earlier, Mr. Gudmundur Alfredsson then went on to study law and is now a law professor, human rights his specialty. He is married to Ineta Ziemele from Lithuania, a judge at the European Human Rights Court in Strasbourg.

 When we lost the case in Iceland, I took it to Strasbourg where it was dismissed by one jugde without an explanation, Ms. Päivi Hirvelä from Finland. Our claim is that Mr. Gudmundur Alfredsson, a crucial and deciding witness in the case is married to a judge at the same court and that the women bound to know at least of each other and the marriage. Also the justice systems of both Finland and Lithuania have their heritage very much from Russia and Finland assisted Lithuania after its break from Russia with its justice system. Our claim, that if only one judge can dismiss a case (a new practice at the court), then the judge should have been from another part of Europe to minimize any possibility of conflict of interest. Further more, Mr. Alfredsson is known at the court for his work in human rights and his work even used there.

 A letter sent to the court about these issues was never answered. And to show how closely knit this community of judges is, Mr. Alfredsson very recently applied for a judgeship at the court and was nominated by the government of Iceland. Mr. Alfredsson has never held a judgeship as far as I know.

 One thing I have a hard time accepting and keeps me fighting on, this dismissal from the court in Strasbourg without any explanation what so ever. I had been told by my attorneys in Iceland we had grounds to go to Strasbourg, one of the grounds Mr. Alfredsson’s connection to the City of Reykjavik. I don’t know what the norm is at the court, but this is not right in my mind. Qualified attorneys prepared the case and sent it to Strasbourg, I should have the right to know why it was dismissed.

 The thought that Mr. Alfredsson’s nomination is payback for his testimony, that he was present, when Kjarval supposedly verbally and secretly gave the contents of his studio to the City of Reykjavik might well be paranoia on my part, something us Icelanders suffer from after the financial crash of Iceland, the reason for the crash mostly corruption at every level.

Any Icelander involved with this show should be highly embarrassed by how my family was robbed and that they are not, maybe a window into our character as a nation, heritage from when we plundered Europe as Vikings and still proud of it. As a matter of fact, the Icelandic “banksters” who cleaned out savers in Europe with their “Icesave” scam, were in Iceland proudly called the “śtrįsar” Vikings, hard to translate but means to go abroad as the original Vikings did.

 Iceland was for centuries until the Second World War, a colony of Denmark, Iceland’s justice system based on that inheritance. But a small country like Iceland it seems, is incapable of upholding a justice system. At least in our case, the judges appointed by the same powers who looted my grandfather’s studio, delivering a miscarriage of justice.

 Every informed Icelander is a aware of this injustice and that maybe the reason this show at the Marble Palace in Saint Petersburg has not been mentioned when this is written, in the Icelandic press as far as I know or on the website for “Kjarvalstašir”, the City Museum dedicated to my grandfather. Icelanders after all ashamed as they should be, their most cherished artist and national treasure (an Icelandic bank note is dedicated to him) was in his old age, robbed by the authorities.

 I sent this article to Mr. Hafžór Yngvason, the present head of the Museum named after my grandfather. His only response, that this had been decided in court. He knows my grandfather is to have given the contents of his studio verbally and secretly with out any documentation and 83 days later declared by doctors, mentally incompetent because of old age and locked up in a mental hospital. A mental hospital because he was who he was, anybody else would have been put into a nursing home.

Yes older people can deteriorate in 83 days, but nobody can conclude he was competent to give away his life’s work verbally and secretly without talking to his children. Lets’ not forget the fact that the only witnesses to this supposed act was the City’s employee and his son. The only known declaration from the alleged receiver of the supposed gift, then the most powerful person in Iceland, that he didn’t remember what happened. Another fact, the contents of the studio were then hidden away for 17 years or until Kjarval’s son, my father, had passed away, then moved to the Museum where they are stored today.

  I took this all the way to the European Court of Human Rights in Strasbourg. Now my resources are depleted and writing these articles in the hope somebody takes notice the only thing I can do. As his grandson I am of course proud of this show in Saint Petersburg, my grandfather was a great painter and the world should see his work. At the same time I am ashamed as an Icelander that my nation finds it proper to put up a show of looted artwork abroad

 When the City of Reykjavik so shamefully emptied my grandfather’s studio in secret and left mostly trash for my family to clean up, it also took our legacy as a family for their use. It is sad that Kjarval, who was so important to the nation of Iceland, today belongs to the powers that be. This show instigated by President Putin and agreed to by Icelandic authorities is done for political purposes. 

 Ingimundur Kjarval Delhi New York. USA. August 31, 2013


Another letter to Politiken and Berlinske.

Delhi NY USA Sept. 16. 2013

 To whom this may concern.

 I have been sending your paper a story I think you are obligated to cover, but no response. I hereby I send it again by certified letter and I will keep on sending you until I get an answer. You can get more information by contacting me at XXXXXXXXXX  or my attorney in Iceland at XXXXXXXX  If you need to talk to my attorney I can give you his phone number, but have to ask him first.

 Is there anything in what I write you don’t believe? At this point I only want you to confirm these two judges at the Human Right Court in Strasburg knew each other when one of them dismissed the case. They must have and Päivi Hirvelä from Finland know that Ms. Ineta Ziemele from Lithuania is married to Mr. Gudmundur Alfredsson.

 It is obviously a complication Mr. Alfredsson, the deciding witness in the case, is connected to the Court. Let’s not forget the grounds for going to Strasburg was Mr. Alfredsson’s connection to the City of Reykjavik.

 If like I claim something went wrong at the Court in Strasbourg it must be a story you have to cover, anything else has to be corruption in my mind. I accept that if you can get a satisfactory explanation, I will have to bark up another tree. I am not a journalist, difficult for me to get the right information. When you call from a major paper, you will get respect I will not get. I was able to have my attorney in Iceland write a letter to the court that was never answered. I am sending that too.

 Maybe you say this doesn’t concern you, something I should keep in Iceland. The European Human Rights Court in Strasbourg is a European court and this issue connects directly to the Scandinavian Countries, Denmark part of them. Also a big part of my family lives in Denmark, but maybe Human rights is passé these days.

 The lawyers in Iceland I had working for me have to live there and survive, I can not expect them to fall on their swords for me even though I get very frustrated sometimes. It was extremely difficult to have them write this letter and as you can see it was done at arms length. Their explanation, letters like these are done this way. No answer from the court what so ever, no response. Am I supposed to sue the court, what can I do? I have no resources to bring this case any further.

 Both my grandfather’s children were born in Denmark to a Danish mother, my father  and aunt. My father moved to Iceland as a young man to live with his father where he met my mother. They later moved to Denmark when I was a young man, fled because the situation around my grandfather became unbearable for my father. My grandfather by then a national treasure of Iceland and the family thought to be in the way. My aunt married a journalist at the Land og Folk if I am right, I know they fled to Sweden during the war. I am telling you this so you understand my family has roots in Denmark. Two of my sisters live in Denmark presently.

 The least you can do is to respond and tell me you have read what I sent you. And if you don’t think this is a story for you to cover, then you have to tell me WHY.

 

Respectfully Ingimundur Kjarval

 -----------------------------------------------------

Here is the letter sent to the Human rights Court in Strasburg:

European Court of Human Rights

67075 Strasbourg Cedex,

France

 

                                                                                                                                       Reykjavik, 11 October 2010

 

Subject: Case No. 41787/08: Kjarval vs. Iceland.

 

The undersigned attorney represented the interests of Ingimundar Kjarval in case no. 41787/08 Kjarval vs. Iceland, which was based on his request submitted to the Court on 27 August 2008.

In a letter dated 2 February 2010 the undersigned was advised that the European Court of Human Rights had concluded that no violation of the European Convention on Human Rights had been established or plausibly shown to have been committed, and that there would be no further substantive consideration of the case. It was made clear that this conclusion was final,  that no information would be forthcoming about its rationale, and that it was not open for discussion. Also, it was noted that Judge P. Hirvela from Finland had authored the Court‘s conclusion.

My client has requested that I submit certain observations to the Court on its procedures in the case. These pertain to its handling by a sole judge as well as possible bias on the part of Judge P. Hirvela.

My client considered that his rights had been violated by Icelandic authorities in the manner detailed in his submission to the Court and that at issue were important material interests. Since he does not have information about the rationale of Judge P. Hirvela‘s rejection of his claims, he cannot address it.

However, my client wants to raise serious questions about the procedures and arrangements whereby a sole judge was designated to decide such a case. If the Court considers that to be a reasonable course of action, he submits that care must be taken to avoid the appearance of possible bias on the part of the judge so designated.

Case no. 41787/08 concerned a court case initiated by the estate of painter Johannes Sveinsson Kjarval (my client’s grandfather) against the City of Reykjavik in a dispute over ownership rights to thousands of paintings as well as personal items. The City of Reykjavik based its claim to ownership rights on a verbal gift declaration said to have been made by the artist on 7 November 1968 with respect to the paintings and personal items in question.

The Supreme Court of Iceland‘s judgement in the case showed that the Court accepted as decisive proof  of the artist‘s alleged verbal gift declaration evidence in the form of testimony and personal diary entries of international law specialist Gudmundur Alfredsson who claimed to have been present with his father when Johannes Sveinsson Kjarval is supposed to have made the above verbal gift declaration to the then-mayor of Reykjavik. The other three individuals said to have been present were long since dead when the case came before the Icelandic courts.

Information obtained by my client reveals that Gudmundur Alfredsson is married to Ineta Ziemele, a Lithuanian judge at the European Court of Human Rights. My client considers it reasonable to assume a significant degree of professional cooperation between Court judges from Finland and Lithuania. Also, that it stands to reason that such cooperation may entail personal interaction between them and, as the case may be, their respective spouses. My client does not have any direct information about interaction between Judge P. Hirvela, on the one hand, and Judge Ineta Ziemele and Gudmundur Alfredsson, on the other hand, but considers that doubts may be raised as to Judge P. Hirvela‘s qualification to serve as sole judge in his case. My client notes specifically that the case which he brought to the Court had been of significant personal importance for Gudmundur Alfredsson and his family.

In light of the above, my client requests that the handling of his case by the Court be reviewed in order to determine whether it conformed with the rules of the Court and that there be appropriate redress if such is found not to have been the case. 

 

                                                                                                                        Respectfully,                     

                                                                                                                        for Ingimundur Kjarval

 

                                                                                                                        _______________________________                                                                                                                          XXXXXXXXXXX,

Supreme Court Attorney 

 

 


Hello, anybody home?

Hello, anybody home or is your paper run by a computer? I have been trying to get some response from you but no answer.

 If it counts for anything, now many years ago I had a letter published in one of the Copenhagen papers (Politiken I think). You were going to build a nuclear plant on an island just outside the City and I pointed out it might not be such a bright idea. That you are not glowing in the dark today should count for something.

 And if that isn’t enough, my great-grandfather was in the Royal Guard. According to my sister, he the one on the horse up front, the conductor himself (is the conductor still on a horse?). He was even sent to the front in the last war Denmark had with Germany. Mads Merrild.

 But seriously, if like I claim, the justice system of Iceland is failing through corruption, Denmark as Iceland’s master nation for centuries must hold some responsibility in the matter. Your paper in the second best country in the whole world has to consider the article I wrote and discuss it with me. I will put in a blog here or part of it, by maybe the most prominent attorney in Iceland, Mr. Siguršur G. Gušjónsson. He wrote this just a couple of days ago, my translation:

 Good to bike in the nice fall weather, temperature 7 degrees (44.6 F) and dry. On my way this evening I thought that soon five years have passed since the economy collapsed. Since then the inner timbers of society have been failing, the justice system done for, the courts like free-stall barns, the Supreme Court, in practice four courts. In the District Court of Reykjavik, the judges come and go so fast the same case is often dealt with by two or three judges. A political court was established and a prime minister found guilty.  An office of special prosecutor established, with the predetermined  task of putting all the guilt on the bankers……..

 He goes on, his take the justice system has been falling apart since the crash, mine the crash was because the justice system had failed already, couldn’t keep Icelanders on the straight and narrow because of political meddling, Iceland slowly turning into a banana republic. That Mr. Gudjonsson is defending these bankers as an attorney another story, explains his writings somewhat.

 

 I claim in my letter or article this corruption even reached all the way to Strasbourg, that somehow Icelandic interests were able to have my case dismissed there. You have to admit, it is strange, the crucial and deciding witness in the case, Mr. Alfredsson is married to one of the judges at the court and a fellow female judge from a neighboring country then singlehandedly is able to dismiss the case without any explanation what so ever. You will also have to admit it to be odd, this same witness then turns around and applies for a judgeship at the court and is nominated by Iceland. I accept that the truth often is stranger than fiction and this could all be seen as a string of coincidences.

 According to my information, the judges from the Scandinavian and Baltic countries are somewhat separated from the rest of the judges, have their offices in a separate hall of some sort, but of course this is something you can check out. If this is so, one has to assume these two women know each other quite well and then Ms. Päivi Hirvelä should have excused her self from the case, or in other words, corruption.

 It is discouraging dealing with you journalists who act as if there is no corruption in this world, as if we the public just suffer from paranoia busy making up conspiracy theories, your main duty as editors to be gatekeepers and keep us naysayers out of your pages. Here I am directly quoting two different editors of major newspapers in Iceland, Mr. Reynir Traustason and retired Mr. Matthias Johannesson. We all know there is corruption and your duty as journalists to try to ferret it out, that’s your job for crying out loud.

  This goes especially for corruption at the highest level when law enforcement, as in Iceland, is controlled by corrupt politicians as Mr. Siguršur G. Gušjónsson writes about in his blog.  And be forewarned, if you try to ask almost anybody in Iceland about this case, the national conspiracy against my family is for real, very few will tell you the truth.

 On lighter issues, many years ago my parents-in-law were traveling in Denmark with their baby daughter, my future wife. My American father-in-law was interviewed by a Danish journalist, probably about jazz or painting, the only thing he was interested in talking about and shark-attack stories.

 When the story came out in the paper (lets hope it wasn’t yours), my-father-in-law was made to say all kind of anti-American propaganda he would never ever have said, the journalist figuring he didn’t speak Danish and it would never come back to him.

 But he was married to my Icelandic mother-in-law who spoke Danish, she studied in Denmark and in my opinion, her painting more Danish than many realize. And to throw some more weight around, not mine but my mother’s-in-law, she eventually, now a few years back, received the American-Scandinavian Foundation’s Cultural Award, handed to her by the King of Sweden at a ceremony here in New York and made fun of by Victor Borge at the occasion.

 Borge had the whole assembly repeat her strange Icelandic name Louķsa Matthķasdóttir. Borge of course also made fun of the King and the Swedes in general, you Danes having a hard time accepting the Swedes are number one. My theory he went after my mother-in-law because he was just another bitter Dane, not able to forget the breakup and how it happened. Let’s not forget the Icelandic books, my wife just reminded me.

 And to end at the beginning, my great grandfather, the one who fought the Germans, played at a dancehall in Copenhagen with Borge’s father for extra money . People would pay for the dances, not exactly sure how it worked, before my time.

 Ingimundur Kjarval

 Ps. Through the years I have had some of these writings published in Iceland and been forced to pay for the space. There I have been much blunter. Defamation laws in Iceland are quit strict, but so far nobody has decided to sue me, they know silence is their only defense, that if any of this goes back into court, it will all blow up in their faces

 Ps. I sent the original article to newspapers in Germany, Holland, Britain and Scandinavia, the response scant so far, one from Holland and one from Norway, that’s about it. From now on, I will concentrate on Danish papers the Berlinske Tidende and the Politiken. As I wrote, Iceland has to be Denmark’s responsibility if it is becoming a “failed country”, it’s justice system braking down. I will also send anything I write to you in a certified letter and put on the web. Your silence makes you part of this corruption.

 Ps. And you can be assured, there are many more bizarre facts to this case, here I am just trying to focus on what happened in Strasbourg. 


Kjarval vs. Iceland and alleged corruption at the European Court of Human Rights in Strasbourg.

My name is Ingimundur Kjarval, born and raised in Iceland but today I am a farmer in New York State. My grandfather was the Icelandic painter Jóhannes Kjarval and a show of his paintings is going to be at the Marble Palace in Saint Petersburg by special invitation of President Putin, starting this September 26th. It is to be opened by the President of Iceland.

 Regrettably some of the works at the show were very likely taken out of his studio by the City of Reykjavik. More than 5000 pieces were removed 11 weeks before my grandfather, then 83 years old, was put in a mental hospital were he died a couple of years later.

 No documents were made at the time about this alleged gift, only a supposed secret verbal declaration by my grandfather to the then mayor of Reykjavik, Mr. Geir Hallgrķmsson (later Prime Minister of Iceland). Almost 14 years later in 1982 when an investigation was made, a city employee claimed in a statement he had been present. Then 37 years later, the employee’s son said in a testimony he had also been present. The son had kept a diary those years but no mention in the diary of his presence or in the investigation from 1982. One fact, when Mr. Geir Hallgrķmsson was asked in 1982, he claimed not to remember. From the report “Says he is convinced this was a gift but doesn’t remember how it happened.”

 Another fact, in 1968, the same year my grandfather’s studio was emptied, a show of his older paintings was put together by his son and old friends, by then he had stopped painting. The proceeds were to go to the construction of the museum that now has his name. At least one quarter of the nation came to see the show and in an interview done for the Icelandic television at the show, Kjarval was specifically asked if his paintings were to be in the museum. In strong words that can not be misunderstood, he told the interviewer his paintings were not to be there, that the museum was to be for Icelandic painters in general. Something very important to my grandfather and the reason he gave funds to have the museum built. In his mind, to replace “Listamannaskįlinn” “The Painter’s hall” his show was in. This hall or house owned by “The Icelandic Painters Association” was to be torn down. It was the City not my grandfather who gave the museum the name “Kjarvalstašir”  or Kjarval“s place and made the City employee mentioned above the head of the Museum.

 The employee’s son is the issue here and his connection to The European Court of Human Rights in Strasbourg. In 2005 I sued the City of Reykjavik in my mother’s name, she has since passed away. The case went to the District Court of Reykjavik where we lost. Then to the Supreme Court of Iceland where we lost again, a story in itself, about corruption and an almost national conspiracy against my family in a country claiming to have a western justice system. Even though Iceland is a country with a population of only 300.000, it is a full a member of the European Court of Human Rights in Strasbourg.

 My grandfather’s life’s work was taken out of his studio in 1968. The son mentioned earlier, Mr. Gudmundur Alfredsson then went on to study law and is now a law professor, human rights his specialty. He is married to Ineta Ziemele from Lithuania, a judge at the European Human Rights Court in Strasbourg.

 When we lost the case in Iceland, I took it to Strasbourg where it was dismissed by one jugde without an explanation, Ms. Päivi Hirvelä from Finland. Our claim is that Mr. Gudmundur Alfredsson, a crucial and deciding witness in the case is married to a judge at the same court and that the women bound to know at least of each other and the marriage. Also the justice systems of both Finland and Lithuania have their heritage very much from Russia and Finland assisted Lithuania after its break from Russia with its justice system. Our claim, that if only one judge can dismiss a case (a new practice at the court), then the judge should have been from another part of Europe to minimize any possibility of conflict of interest. Further more, Mr. Alfredsson is known at the court for his work in human rights and his work even used there.

 A letter sent to the court about these issues was never answered. And to show how closely knit this community of judges is, Mr. Alfredsson very recently applied for a judgeship at the court and was nominated by the government of Iceland. Mr. Alfredsson has never held a judgeship as far as I know.

 One thing I have a hard time accepting and keeps me fighting on, this dismissal from the court in Strasbourg without any explanation what so ever. I had been told by my attorneys in Iceland we had grounds to go to Strasbourg, one of the grounds Mr. Alfredsson’s connection to the City of Reykjavik. I don’t know what the norm is at the court, but this is not right in my mind. Qualified attorneys prepared the case and sent it to Strasbourg, I should have the right to know why it was dismissed.

 The thought that Mr. Alfredsson’s nomination is payback for his testimony, that he was present, when Kjarval supposedly verbally and secretly gave the contents of his studio to the City of Reykjavik might well be paranoia on my part, something us Icelanders suffer from after the financial crash of Iceland, the reason for the crash mostly corruption at every level.

 Any Icelander involved with this show should be highly embarrassed by how my family was robbed and that they are not, maybe a window into our character as a nation, heritage from when we plundered Europe as Vikings and still proud of it. As a matter of fact, the Icelandic “banksters” who cleaned out savers in Europe with their “Icesave” scam, were in Iceland proudly called the “śtrįsar” Vikings, hard to translate but means to go abroad as the original Vikings did.

 Iceland was for centuries until the Second World War, a colony of Denmark, Iceland’s justice system based on that inheritance. But a small country like Iceland it seems, is incapable of upholding a justice system. At least in our case, the judges appointed by the same powers who looted my grandfather’s studio, delivering a miscarriage of justice.

 Every informed Icelander is a aware of this injustice and that maybe the reason this show at the Marble Palace in Saint Petersburg has not been mentioned when this is written, in the Icelandic press as far as I know or on the website for “Kjarvalstašir”, the City Museum dedicated to my grandfather. Icelanders after all ashamed as they should be, their most cherished artist and national treasure (an Icelandic bank note is dedicated to him) was in his old age, robbed by the authorities.

 I sent this article to Mr. Hafžór Yngvason, the present head of the Museum named after my grandfather. His only response, that this had been decided in court. He knows my grandfather is to have given the contents of his studio verbally and secretly with out any documentation and 83 days later declared by doctors, mentally incompetent because of old age and locked up in a mental hospital. A mental hospital because he was who he was, anybody else would have been put into a nursing home.

 Yes older people can deteriorate in 83 days, but nobody can conclude he was competent to give away his life’s work verbally and secretly without talking to his children. Lets’ not forget the fact that the only witnesses to this supposed act was the City’s employee and his son. The only known declaration from the alleged receiver of the supposed gift, then the most powerful person in Iceland, that he didn’t remember what happened. Another fact, the contents of the studio were then hidden away for 17 years or until Kjarval’s son, my father, had passed away, then moved to the Museum where they are stored today.

  I took this all the way to the European Court of Human Rights in Strasbourg. Now my resources are depleted and writing these articles in the hope somebody takes notice the only thing I can do. As his grandson I am of course proud of this show in Saint Petersburg, my grandfather was a great painter and the world should see his work. At the same time I am ashamed as an Icelander that my nation finds it proper to put up a show of looted artwork abroad

 When the City of Reykjavik so shamefully emptied my grandfather’s studio in secret and left mostly trash for my family to clean up, it also took our legacy as a family for their use. It is sad that Kjarval, who was so important to the nation of Iceland, today belongs to the powers that be. This show instigated by President Putin and agreed to by Icelandic authorities is done for political purposes. 

 Ingimundur Kjarval Delhi New York. USA. August 31, 2013

Ingimundur Kjarval. Photo by Vala Kjarval

Réttarmorš ķ Hęstarétti Ķslands.

Ég var svona hįlfpartinn aš vona aš einhver nefndur ķ žessari grein myndi stefna mér, hęgt aš męta ķ rétti og ręša innihald greinarinnar. Ég birti hana ķ DV, setti į "Facebook" og ašra staši en engin stefnt mér ennžį. En hér er hśn:

 Ingimundur Kjarval

 

Réttarmorš ķ Hęstarétti Ķslands.

 

Til Dómarafélags Ķslands.

 

Ég kęri hér meš til hvers žess ašila sem ber aš fjalla um žessa kęru, réttarmorš (miscarriage of justice) vegna mįls E-2831/2005 fyrir Hérašsdómi og sķšan 306/2007 fyrir Hęstarétti “Dįnarbś Jóhannesar Sveinssonar Kjarval” sem fór sķšan til Mannréttindadómstóls Evrópu žar sem žvķ var vķsaš frį af einum dómara įn rökstušnings.

 

 Ég kęri Hęstaréttardómaranna: Ingibjörgu Benediktsdóttur, Gunnlaug Claessen, Pįl Hreinsson. Hrafn Bragason og Stefįn Mįr Stefįnsson (ekki öll Hęstaréttardómarar en dęmdu ķ žessu mįli ķ Hęstarétti) fyrir réttarmorš (miscarriage of justice).

 

Ég vil lķka nefna Hérašsdómarann: Atla V. Magnśsson sem dęmdi ķ mįlinu ķ Hérašsdómi og Mannréttindadómarann Päivi Hirvelä sem vķsaši mįlinu frį įn žess aš rökstyšja frįvķsunina eša į hvaša forsendum žaš var gert. Meira um žaš seinna.

 

Ég veit ekki hvar ég į aš kęra žessa mįlsmešferš, en Dómarafélag Ķslands er mešlimur aš alžjóšlegum dómarafélögum og von mķn aš žar verši kęran tekin alvarlega, ef ekki ķ nśna žį ķ framtķšinni.

                  Višurkenndar stašreyndir mįlsins.

Višurkennt er af öllum aš vinnustofa afa mķns Jóhannesar Kjarval listmįlara var tęmd leynilega af Reykjavķkurborg, tveimur mįnušum įšur en aš Kjarval var sviptur sjįlfręši og lokašur inni į gešspķtala til daušadags. Einnig er višurkennt af öllum aš engin skjöl voru gerš um žennan atburš žegar hann geršist haustiš 1968, nema stutt bréf sem afa mķnum var afhent af starfsmanni Reykjavķkurborgar nokkrum dögum įšur en hann var sviptur sjįlfręši (ekkert ķ žessu bréfi um gjöf) og til listi frį žessum tķma eftir sama starfsmann sem skrįir tildęmis tóma sķgarettupakka en ekki meira en 5000 listaverk sem voru tekin og falin ķ 17 įr Korpślfstöšum įn vitneskju fjölskyldu minnar.

            Vitaš į Ķslandi aš žetta var réttarmorš.

Ég hef ekki hitt einn Ķslending sem telur žaš rétt aš gamalmenni eigi aš geta gefiš aleigu sķna munnlega og leynilega, įn hlutlausra vitna og įn samrįšs viš fjölskyldu sķna, örfįum vikum įšur en viškomandi er sviftur sjįlfręši og lokašur inn į gešspķtala. Žessi dómur strķšir gegn réttarvitund allra sem žekkja mįlsatvik. Svona Hęstaréttardómur er fordęmisgefandi og žar meš bśiš aš lögleiša rįn į gamalmennum į Ķslandi.

 

Ég er fullviss aš allir sem žekkja žetta mįl, vita aš réttarmorš var framiš ķ Hérašsdómi Reykjavķkur og sérstaklega ķ Hęstarétti Ķslands, bara aš mörgum į Ķslandi finnst aš ķ žessu tilfelli sé naušsyn aš brjóta lögin, naušsyn aš ręna fjölskyldu mķna vegna žess aš žaš var ekki hęgt aš lįta börn Kjarvals erfa föšur sinn, aš žjóšin yrši aš eiga ęviverk hans. Ég biš žann sem les žetta aš hafa žaš ķ huga mešan hann les žaš sem kemur į eftir.

                Hversvegna žetta var réttarmorš.

Réttarmoršiš snżst mest um ašild Gušmundar Alfrešssonar aš mįlinu, žó margt fleira  geri bįša dómanna aš réttarmoršum. Ķ bįšum dómunum er Gušmundur Alfrešsson geršur aš lykilvitni og dagbókarbrot hans gert aš ašalsönnunargagni mįlsins, aš dagbók hans sanni aš Kjarval hafi gefiš ęvistarf sitt til Reykjavķkurborgar.

 

Fyrst um tengingu Gušmundar viš mįliš. Gušmundur Alfrešsson er, žegar žetta er skrifaš, lagaprófessor viš Raoul Wallenberg mannréttinda stofnunina ķ Lundi ķ Svķžjóš, giftur dómaranum Inetu Ziemele viš Mannréttindadóminn ķ Brussel. Gušmundur er sonur Alfrešs Gušmundssonar sem var gerandinn ķ koma innihaldi vinnustofu afa til Reykjavķkurborgar. Alfreš var sķšan geršur forstöšumašur safnsins (Kjarvalsstaša) žar sem žau meira en 5000 listaverk śr vinnustofunni eru og eingöngu žess vegna aš hann fékk žį stöšu,

 

Alfreš Gušmundsson var ķ kringum afa ķ įratugi, ķ fjölskyldu minni var honum helst lķkt viš persónuna Uriah Heep ķ skįldsögunni “David Cooperfield” eftir Dickens. Alfreš var hatašur af foreldrum mķnum alla tķš, sagt aš Alfreš vęri aš reyna aš koma sér ķ sonarstaš hjį afa. Móšir mķn sagši mér aš afi og Alfreš hefšu kynnst fyrir seinni heimsstyrjöldina, Alfreš žį dyravöršur ķ Nżjabķói viš Lękjargötu og hleypt afa inn ókeypis eftir aš myndin var byrjuš ef salurinn var ekki fullsetinn. Afi bjó žį ķ mišborginni viš erfišan fjįrhag, talinn fręgasti Ķslendingurinn žį lifandi, en įtti samt erfitt meš aš sjį sér farboša.

 

Žetta er ķ bók um Kjarval gefna śt fyrir nokkrum įrum. Į bls. 594, haft eftir systur minni og gerist einhvern tķmann eftir 1960: “Fjölskylda mķn flutti oft mešan viš vorum börn og mešal annars bjuggum viš um tķma ķ yndislegri ķbśš ķ Laugarneshverfi. Žangaš kom afi til okkar į ašfangadagskvöld og ég man aš žaš var yndislega fallegt vešur meš jólasnjó. Afi var afslappašur, settist ķ stóra stólinn hans pabba śti ķ horni og allt var svo jólalegt. Afi sat žarna og allt ķ einu myndašist einhver fjölskyldustemning, hlż og góš. Žį byrjar flautiš śti į götu – į ašfangadagskvöld, alveg kyrrš ķ götunni, allir aš halda jól, en bara flautaš og flautaš og flautaš fyrir utan hśsiš okkar. Žį var Alfreš aš nį ķ afa og hętti ekki fyrr en afi fór meš honum. Hann sagši aš hann ętlaši aš vera hjį okkur į ašfangadagskvöld. Žetta var erfitt.” Margar svona sögur ķ fjölskyldunni.

 

Eitt er vķst, Alferš hafši enga menntun, starfsreynslu eša hęfileika til žess aš réttlęta žį stöšu sem hann svo fékk sem forstöšumašur Kjarvalsstaša, nema aušvitaš aš hann var tryggur Sjįlfstęšisflokksmašur. Ég gęti sagt margt um Alfreš Gušmundsson en sleppi žvķ, hefur lķtiš aš gera meš réttarmoršiš sem var framiš. Ég get žó sagt aš žaš var skrżtin tķmi į Kjarvalsstöšum mešan Alfreš var forstöšumašur safnsins. Žį sögu geta ašrir sagt og eiga aš segja réttlętisins vegna. Žögnin um Alfreš er svo hluti af samsęrinu gegn fjölskyldu minni, margir į Ķslandi sem vita vel hvernig samband afa og Alfrešs var og hvernig Alfreš varš forstöšumašur Kjarvalsstaša en kjósa aš žegja.

 

Žóra Kristjįnsdóttir listfręšingur sagši žetta um Alfreš viš skżrslutöku ķ Hérašsdómi, Žóra vann į safninu: “Hann var įkaflega sérkennilegur mašur Alfreš. Hann var mjög dulur og ef ég ętti aš lżsa honum mundi ég segja aš hśsbóndahollusta hefši veriš hans sterkasta persónueinkenni”. Žaš var meira sem Žóra sagši ekki, annara aš segja frį žvķ.

 

 Śr skżrslutöku Ašalsteins Ingólfssonar listfręšings sem einnig vann į safninu: lögmašur: “Mišaš viš žį afstöšu sem fram kom hjį Alfreš Gušmundssyni til žessara mįla sem tengdust žį Jóhannesi Kjarval telur žś aš žaš sé hęgt aš leggja grundvallar fullyršingu hans um eignarhald borgarinnar į munum sem stafa frį Kjarval? Ašalsteinn: Ég hefši rķka tilhneigingu til aš vefengja svoleišis yfirlżsingu mišaš viš yfirlżsingar hans ķ minni tķš og framkomu bęši viš mig og ašra. Ég tęki žaš meš miklum fyrirvörum.”

 

Mjög varlega sagt, miklu meira sem kemur ekki fram. Žegar Žóra talar um hśsbóndahollustu er žaš viš Sjįlfstęšisflokkinn og Davķš Oddsson. Davķš var ķ hśsstjórn Kjarvalsstaša, svo borgarstjóri Reykjavķkurborgar įriš 1982 og sķšan Forsętisrįšherra.

 

Į Kjarvalsstöšum logaši svo allt ķ kringum Davķš Oddsson eins og allan hans stjórnmįlaferil, Davķš beygši allt og alla undir sitt vald og hafši tildęmis mikil afskipti af sżningunni į Kjarvalsstöšum vegna 100 įra afmęlis afa įriš 1985, Davķš žį borgarstjóri. Žį voru mešal annars sżnd bréf frį Įsu, žį lifandi dóttur Kjarvals til föšur sķns įn samžykkis hennar, bréf sem voru ķ hlutunum sem Reykjavķkurborg tók śr vinnustofunni. Eša eins og Davķš sagši žį ķ tilefni žessarar sżningar: “Reykjavķkurborg į Kjarval.”

 

Réttarmoršiš er aš Gušmundur Alfrešsson er svo geršur aš lykilvitninu sem į aš sanna aš afi minn hafi gefiš allt sitt munnlega og leynilega, žó aš Gušmundur sé sonur Alfrešs.

 

Svo er lķka aš frįsögn Gušmundar er ekki söm ķ gegnum įrin. Meint ašalsönnunargagn um aš žessi gjafagerningur eigi aš hafa gerst, er dagbókarbrot Gušmundar sem į aš vera frį įrinu1968, en kom fyrst fram įratug eftir meintan atburš žegar Baldur Gušlaugsson fyrrverandi lögmašur rannsakaši og gerši skżrslu um mįliš.

 

Frįsögnin ķ dagbókinni segir ekkert um aš Gušmundur hafi veriš višstaddur, ašeins aš afi eigi aš hafa gefiš einhverja kassa meš dóti og nokkra tugi teikninga, ekkert ķ dagbókarfęrslunni um meira en 5000 listaverk sem voru tekin leynilega śr vinnustofunni.

 

Žegar réttarhaldiš stóš yfir, vildi ég aš dagbókin yrši skošuš af rithandarsérfręšingi en mér neitaš, lögmašur fjölskyldunnar sagši aš žaš myndi veikja mįlstaš fjölskyldunnar.

 

Mķn skošun aš bęši lögmenn og dómarar hafi verndaš Gušmund, bęši vegna stöšu hans, Gušmundur einn af žeim, og aš dómarar vildu aš meintur gjafagerningur yrši geršur löglegur, hluti af samsęrinu gegn fjölskyldu minni sem dómararnir tóku svo žįtt ķ meš žvķ aš gera Gušmund aš lykilvitni, aš sjįlfsögšu gróft réttarmorš! Dagbók manns sem er ekki hlutlaus skiptir ekki mįli, réttarmorš aš gera dagbókina aš sönnunargagni. Žaš hljóta allir aš skilja, sišblinda aš setja Gušmund ķ žessa stöšu!

 

Baldur Gušlaugsson gerši skżrslu um žetta mįl įriš1982 sem var unnin fyrir fjölskyldu mķna. Skżrslan fór žó ašeins til Davķšs Oddssonar žį borgarstjóra en ekki til fjölskyldu minnar žó aš Baldri vęri borgaš fyrir vinnuna af umbošsmanni fjölskyldunnar. Mörgum įrum seinna komst bróšir minn svo yfir skżrsluna, hvernig veit ég ekki, en hann vann sem skipulagsfręšingur hjį Reykjavķkurborg ķ įrarašir.

 

Hvernig žessi skżrsla fór til Davķšs Oddssonar og hvarf er saga śt af fyrir sig, bara einn žrįšurinn ķ spillingarvefnum sem umlykur žetta mįl . Efst į skżrslunni er handskrifaš “Trśnašarmįl 13.4.2022”, hvaš žaš žżšir valdiš miklum bollaleggingum, ein kenningin aš Reykjavķkurborg hafi leynilegt skjalasafn um žetta mįl og aš žetta skjal eigi aš vera fališ til 13. aprķl 2022.

 

Ķ skżrslutöku ķ Hérašsdómi kom fram aš Hjörleifur Kvaran žį lögmašur borgarinnar og Baldur Gušlaugsson höfšu samsęri sķn į milli um aš halda žessari skżrslu frį lögmanni fjölskyldunnar sem leitaši aš skjölum og hafši fengiš vitneskju frį bróšur mķnum aš žessi skżrsla vęri til. Ķ mķnum huga hefši dómarinn Allan V. Magnśsson įtt aš taka į žvķ žegar žaš kom fram viš réttarhaldiš en skautaš yfir. Bara eitt atriši af mörgum um hvernig mįlinu var stżrt svo aš sannleikurinn kęmi ekki fram. Ķ réttarrķkjum telst žaš alvarlegt mįl ef ašilar eru gripnir ķ aš fela sönnunargögn. Bęši Baldur, sem gerši skżrsluna og Hjörleifur žį borgarlögmašur, vissu af žessari skżrslu og hvaš var ķ henni, en höfšu meš sér samrįš um aš fela hana.

 

Ķ žessari skżrslu (gerš 1982) fer Baldur nįkvęmlega (mikiš mįl ķ skżrslunni) yfir hverjir įttu aš hafa veriš višstaddir žennan meinta munnlega og leynilega gjafagerning, frįleitt aš hann hefši ekki nefnt Gušmund ef aš Gušmundur hefši sagt žį aš hann hefši veriš višstaddur, en Baldur segist hafa talaš viš hann!

 

Baldur sagši ķ vitnisburši sķnum fyrir Hérašsdómi aš hann hefši talaš viš Gušmund įriš 1982: “Ja ég fékk žarna ašgang aš dagbókarbrotum frį honum žannig aš ég į nś ekki von į žvķ aš ég hefši getaš gert žaš įn žess aš hafa rętt viš hann”. Žess vegna er frįleitt aš trśa Gušmundi, jafnvel žó hann sé lögmašur og lagaprófessor, žegar hann segir įratugum seinna, aš hann hafi veriš višstaddur ķ sķmaskżrslutöku, en ekki nefnt ķ dagbókinni eša viš Baldur  įriš 1982, eitthvaš sem nišurstaša dómsins snżst svo um.

 

Ķ vörn Reykjavķkurborgar fyrir Hérašsdómi var gengiš śt frį aš Gušmundur hafi ekki veriš višstaddur. Śr vörn lögmanns Reykjavķkurborgar: “Eina vitniš sem višstatt var viš upphaf fundarins žegar Kjarval gefur yfirlżsingu um gjöfina, var Alferš Gušmundsson og liggur yfirlżsing hans um žaš sem geršist į žessum fundi fyrir ķ mįlinu sbr. dskj. 25. “ Žessi yfirlżsing Alfrešs var gerš haustiš 1982 žegar Baldur Gušlaugsson er aš gera skżrsluna.

 

Svo segir ķ vörn lögmanns borgarinnar: “Ķ bréfi Ólafs, dags. 10. október 1968 sem aš sögn stefnanda į aš vera 10. nóvember, kemur fram aš hann hafi ekki komiš ķ vinnustofu Kjarval fyrr en rétt fyrir 14:30, žegar gerningurinn var yfirstašinn, sbr. dskj. 16, merkt 18 ķ skrį stefnanda. Var Ólafur žvķ ekki vitni aš žvķ sem fór milli Kjarval og borgarstjóra kl. 14:00 og veršur žaš af leišandi ekki byggt į žvķ sem hann taldi aš gerst hefši rétt įšur en hann kom.”

 

Ķ žessu bréfi Ólafs fręnda til föšur mķns (Sveins Kjarval), eina samtķmaheimildin (fyrir utan meinta dagbók Gušmundar) segir ekkert um aš Gušmundur hafi veriš višstaddur og fariš mjög nįkvęmlega yfir žaš sem geršist eftir aš Ólafur kemur į vinnustofuna og hverjir voru višstaddir. Ólafur skrifaši žetta bréf sem nįkvęma heimild og vissi aš žaš gęti haft lagalegt gildi. Samkvęmt bréfinu var Gušmundur ekki žar.

 

Baldur Gušlaugsson er ķ fangelsi žegar žetta er skrifaš. Žetta ķ dómi Hęstaréttar um Baldur: “Fram kemur mešal annars aš lögmašurinn ręddi viš Geir Hallgrķmsson, sem žį hafši mörgum įrum fyrr lįtiš af starfi borgarstjóra. Hafi Geir sagst vera sannfęršur um aš um gjöf hafi veriš aš ręša. Listamanninum hafi veriš umhugaš um aš verk hans og munir dreifšust ekki meira en oršiš var og hann žvķ viljaš aš stefndi eignašist žį og varšveitti į Kjarvalsstöšum, sem honum hafi veriš hjartfólgnir. Hafi Geir einnig tališ aš listamašurinn vildi ekki aš skżrt yrši frį gjöfinni opinberlega og žvķ ekki einu sinni veriš bókaš um žetta ķ fundargeršum borgarrįšs žvķ slķk gögn vęru opinber. Geir Hallgrķmsson lést 1990. Meš žessari frįsögn er hafiš yfir vafa hvaš vištakandi munanna fyrir hönd stefnda taldi felast ķ rįšstöfun listamannsins. Fęr hśn aukiš vęgi fyrir žaš aš heimildarmašur um skilning borgarstjórans fyrrverandi var lögmašur, sem erfingjar listamannsins fengu sérstaklega til aš gęta hagsmuna sinna ķ mįlinu.“

 

Aš Baldur Gušlaugsson hafi veriš aš gęta hagsmuna fjölskyldu minnar er aušvitaš rugl, eitthvaš sem hann neitaši sjįlfur viš skżrslutöku ķ Hérašsdómi:

Lögmašur: Getur žś lżst žvķ verkefni sem žś tókst aš žér, var verkiš aš kanna réttarstöšuna og sękja žann rétt sem erfingjar töldu sig eiga varšandi borgina? Baldur: Žaš var ekki aš undirbśa mįlsókn eša kröfugerš. Žaš var ķ žvķ fólgiš aš reyna aš svona aš fį mynd af žvķ svona hvers ešlis žessi rįšstöfun hefši veriš sem įtti sér staš žarna 1968 ef ég mar rétt sem margt virtist į huldu um nįkvęmlega hvernig svona hefši gengiš fyrir sig. Ég tók aš mér aš reyna svona aš fį einhvern botn ķ žaš. Annaš var žaš nś ekki.

 

Eftir réttarhöldin fann ég ķ bréfum afa sem eru į Landsbókasafninu , skrif Gušmundar frį žvķ fyrir įriš 1968 og svo eftir. Žaš er ekki vafi ķ mķnum huga aš Gušmundur skrifaši dagbókarfęrsluna, bara aš vissir stafir ķ fęrslunni eru skrifašir eins og hann skrifaši žį seinna, žess vegna full įstęša aš rannsaka dagbókina af sérfręšingi, sem hefši įtt aš gera ķ upphafi mešan réttarhöldin stóšu yfir. En aušvitaš aukaatriši, žessi dagbók hefši aldrei įtt aš verša sönnunargagn, Gušmundur ekki hlutlaust vitni og žess vegna réttarmorš aš gera dagbókarfęrsluna aš sönnunargagni. Lögmanni fjölskyldunnar vorkunn, hann aš reka mįl meš žaš fyrir augum aš dómarar fari aš lögum og dęmi samkvęmt žeim. Aš sjįlfsögšu rétt hjį lögmanni aš žessi dagbókarfęrsla įtti ekki aš skipta mįli og žess vegna óžarfi aš gera rannsókn į henni.

 

Žaš eru ašrir hlutir sem geršu žetta aš réttarmorši, Žorvaldur Žorvaldsson geršur aš öšru lykilvitni, en hann bar sannanlega ljśgvitni ķ skżrslutöku um hlutleysi sitt sem vitni. Samkvęmt mķnum skilningi hékk dómurinn ķ Hérašsdómi algjörlega į žvķ aš Žorvaldur vęri hlutlaust vitni og žess vegna aš ég sleppi aš kęra Atla V. Magnśsson.

Žorvaldur Žorvaldsson var leigubķlstjóri sem afi minn notaši ķ mörg įr. Mį segja aš žeir hafi nęrri veriš vinir žó aš mikill aldursmunur hafi veriš į milli žeirra, en Žorvaldur keyrši afa minn aš sjįlfsögšu sem leigubķlstjóri gegn greišslu.

 

Ķ Hérašsdómnum er vitnisburšur Žorvaldar notašur sem sönnun žess aš afi hefši gefiš borginni innihald vinnustofu sinnar og ętlaš aš gera žaš. Lķka ķ Hęstaréttardómnum, en įn žess aš nefna Žorvald į nafn. Eftir Hérašsdóminn kom fram aš Žorvaldur hafši sagt ósatt ķ Hérašsdómi um tengingu sķna viš Reykjavķkurborg og žį ekki nefndur į nafn ķ Hęstaréttardómnum, en vitnisburšur hans samt notašur.

 

Ķ dómi Hérašsdóms segir: “Vitniš Žorvaldur Žorvaldsson, įšur leigubifreišarstjóri, skżrši frį žvķ fyrir dómi aš eftir aš skóflustunga var tekin aš byggingunni Kjarvalsstöšum 18. įgśst 1966 hafi Kjarval fariš aš tala um žaš aš hann ętlaši aš gefa Reykjavķkurborg myndir til aš eitthvaš vęri til aš sżna į Kjarvalsstöšum og hafi hann sagt aš žaš žżddi lķtiš aš hafa myndlistarhśs ef ekkert vęri til aš sżna og hafi sagst hyggjast gera žaš. Žaš hafi veriš sķšar aš hann hafi sagt vitninu  aš žaš vęri bśiš aš įkveša žaš og borgin vildi taka viš žessu og sķšar einnig aš hann hefši afhent og gefiš myndir sem fęru nišur ķ skjalasafn Reykjavķkur nišur ķ Skślatśn 2…………….”

 

Ķ Hęstaréttardómnum segir: “Gögn mįlsins benda eindregiš til žess aš įkvöršun Jóhannesar Sveinssonar Kjarval um aš afhenda stefnda žį muni, sem um ręšir, hafi įtt ašdraganda og mótast į nokkrum tķma, einkum eftir aš sį sķšarnefndi įkvaš aš reisa listasafn og sżningahśs, sem skyldi bera nafn listamannsins. Er einnig fram komiš aš hann vildi leggja sitt af mörkum til aš hlśa aš starfsemi žeirrar stofnunar. “

 

Óskhyggja dómara og žess vegna réttarmorš, ekkert til um aš žessi meinta gjöf hafi haft ašdraganda nema žį ķ vitnisburši Žorvaldar. Merkilegt aš nafn Žorvaldar er svo fjarlęgt ķ Hęstaréttardómnum, sżnir einbeittan brotavilja dómara aš mķnum dómi.

 

Žetta er eini vitnisburšurinn um aš afi hafi įtt aš vera bśinn aš įkveša aš gefa borginni eitthvaš įšur en vinnustofan var tęmd, hefši svo sannarlega veriš ķ dómunum ef žaš vęri til. Žaš er nefnilega ekkert til frį afa um vilja hans aš gefa Reykjavķkurborg nokkurs stašar nema žessi vitnisburšur Žorvaldar. Og aftur, žetta er eina meinta heimildin um aš afi hafi viljaš og talaš um aš vilja gefa borginni, allir hljóta aš skilja aš ef eitthvaš annaš vęri til, žį vęri žaš ķ dómunum!

 

Skrżtiš, ef afi (eins og borgin fullyršir) vildi aš žessi meinta gjöf vęri svo leynd aš engin skjöl voru gerš hjį borginni, hvorki leynd né opinber, aš afi vęri svo aš tala um hana viš leigubķlsstjóra. Svo er lķka og skiptir höfušmįli, aš žegar afi er spuršur ķ vištali ķ Rķkisjónvarpiš sumariš 1968 um žetta safn og hvort myndir hans eigi aš vera ķ žvķ, aš hann neitar žvķ fastlega og įkvešiš, afa mikiš mįl aš žetta safn yrši fyrir listmįlara almennt en ekki hann.

 

Hvernig passar žaš viš orš Žorvalds: “til aš eitthvaš vęri til aš sżna į Kjarvalsstöšum og hafi hann sagt aš žaš žżddi lķtiš aš hafa myndlistarhśs ef ekkert vęri til aš sżna.” Žetta er ķ beinni mótsögn viš žaš sem afi segir meš eigin oršum ķ vištali um hlutverk safnsins. Hann segir aš hlutverk žess eigi aš vera aš sżna myndir eftir ašra listmįlara og tekur sérstaklega fram aš žaš eigi ekki aš vera myndir eftir hann ķ safninu.

Žetta vištal er til, Magnśs Bjarnfrešsson sem talar viš afa.  Žaš aš safninu var svo gefiš nafniš Kjarvalsstašir hafši ekkert meš afa aš gera, įkvöršun Reykjavķkurborgar og til heimildir um hvernig žaš geršist: Kjarval: “Ég reikna meš aš skįlinn verši fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekkert fyrir mig prķvat, ég reikna meš žvķ. Skįlinn į aš vera svokallašur Listamannaskįli, menn geti leigt plįss ķ vissan tķma og margir geti sżnt į mörgum įrum, en allsekki fyrir mig persónulega.” Magnśs: “nei”. Kjarval: “nei, nei.”  

 

Svo annars stašar ķ vištalinu: Kjarval“Mašur er hérna ķ sjįlfheldu vegna peningasöfnun fyrir listamannaskįla į Klambratśni og ég gerši žaš fyrir žį aš vera žarna viš viš viš viš viš hérna hm stęšiš žar sem žeir hugsušu sér hugsušu sér aš hafa hśsiš og svo veit ég ekkert um žaš meira  hvaš žeir fį mikiš inn ……….”

 

Kannski hęgt aš segja aš afi sé ruglaš gamalmenni ķ žessu vištali, sem mį vel vera, en ég man eftir honum talandi svona löngu įšur en žetta vištal var tekiš og svona sem ég man afa, talandi ķ skrżtnum setningum.

 

Stašreynd aš žetta vištal er tekiš sumariš žegar afi į aš hafa gefiš allt sitt til Reykjavķkurborgar leynilega og munnlega 7. nóvember um haustiš og svo lagšur inn į spķtala gjörsamlega ruglašur ķ lok janśar žann vetur. Svo aš hvort sem er, aš afi var ruglašur žį um sumariš og žį ekki hęfur 7. nóvember, eša skżr og segir aš ekkert eigi aš vera eftir hann ķ žessu safni į Klambratśni žį getur žaš ekki veriš skżrara, ekkert til frį honum um vilja hans til žess aš gefa innihald vinnustofunnar til borgarinnar nema orš Žorvaldur sem svo sagši sannanlega ósatt ķ Hérašsdómi.

 

Žaš er rétt aš žetta vištal kom ekki fram fyrr en eftir Hęstaréttardóminn, en gerir réttarmoršiš ekkert minna, vitaš aš Žorvaldur sagši ekki satt um tengingu sķna viš Reykjavķkurborg en vitnisburšur hans samt notašur ķ Hęstaréttardómnum žó aš nafni hans sé sleppt.

 

Žaš eru einmitt til heimildir (skżrsla hjį Menntamįlarįšuneytinu) um aš afi hafi veriš tortrygginn, taldi aš hiš opinbera vildi nį af honum verkum sķnum meš žvķ aš byggja hśs sem svo yrši ętlast til žess aš hann setti verk sķn ķ. Śr žessari skżrslu,(hśn er ekki um Kjarvalsstaši, heldur hśs sem įtti aš byggja fyrir Kjarval į Skólarvöršuholti):

 

“En žegar svo var komiš aš allt var tilbśiš til aš hefja byggingarframkvęmdir, teikning gerš, lóšin tilbśin, fjįrfestingarleyfi fengiš og peningar fyrir hendi, žį kom ķ ljós, aš Jóhannes Sv. Kjarval var ekki viš žvķ bśinn aš samžykkja fyrir sitt leiti aš umrętt hśs yrši byggt handa sér. Einstakir nefndarmenn svo sem Gušbrandur Magnśsson og Birgir Thorlacius hafa įtt mörg vištöl viš Kjarval um žetta mįl og einnig hefur menntamįlarįšherra rętt viš hann. Af vištölum žessum hefur greinilega komiš ķ ljós, aš Kjarval er žungt ķ skapi vegna žess aš hśsbyggingamįliš skyldi ekki komast ķ framkvęmd um sextugsafmęli hans įriš 1945 svo sem til var ętlast į sķnum tķma. Žegar mįliš hefur veriš rętt viš hann, hefur žaš komiš ķ ljós, aš hann telur sig nś um of viš aldur til žess aš žiggja slķkan bśstaš og vinnustaš, žar sem honum viršist aš hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig, en hann mun sjįlfur eiga fremur lķtiš af myndum sķnum og mun žvķ telja um seinan fyrir sig aš koma upp safni mįlverka sinna ķ hśsinu.”

 

Varlega sagt ķ skżrslunni en tortryggni afa var ekki naušhyggja heldur raunveruleikinn, žessi hśs sem voru hönnuš fyrir hann af hinu opinbera ķ gegnum įrin en ekki byggš, meira söfn en ķverustašur og vinnuplįss. Meira aš segja yfirlżstur tilgangur žeirra tveggja fyrstu, aš žau ęttu aš verša söfn į myndum hans. Samkvęmt teikningunni af hśsinu viš Skólavöršuholt, įtti aš vera višhafnarinngangur inn ķ stóra sali į fyrstu hęš en ķbśš afa ķ kjallaranum meš gluggum śt aš götunni, eins og aš hann aš ętti vera til sżnis lķka.

 

Sannleikurinn er aš rįšamenn réšu ekki viš sig vegna gręšgi, hvort sem žaš var fyrir hönd žeirra sjįlfra eša žjóšarinnar og aš žeir ręndu Kjarval um leiš og hann varš hjįlparlaus, žaš eina skżringin į žvķ sem geršist, Kjarval talinn eign valdamanna eša žjóšarinnar ķ lifandi lķfi og žaš įstęšan fyrir samsęrinu gegn fjölskyldu minni. Viš įttum ekki aš vera til, erfiš lķfsreynsla aš alast upp hjį žjóš sem vill svo ekki gangast viš manni vegna žess aš fjölskyldu mešlimur er einn įstkęrasti listamašur žjóšarinnar. Afi varš svo peš valdamanna Ķslands ķ ellinni og fjölskylda hans fyrir. Stjórnmįlamenn sįu sér hag ķ aš vera ķ kringum Kjarval vegna žess aš hann var žjóšinni kęr, hans ljómi lżsti į žį lķka.

 

Śr bókinni um Kjarval bls. 593: “Fjölskylda Jóhannesar er sammįla um aš erfišast hafi veriš hvernig žeim var meinašur ašgangur aš honum sķšustu įrin. “Žaš voru įkvešnir menn sķfellt ķ kringum hann sem vöršu okkur leišina aš honum” segir Hrafnhildur Tove. “Meira aš segja žegar hann lį fyrir daušanum og ég ętlaši aš vera hjį honum fékk ég ekki aš komast aš honum.” Og Marķa tekur undir žetta: “Mér finnst įtakanlegt hvernig hann dó, meš alls konar fólki ķ kringum hann sem var aš tala saman, enga fjölskyldu, engan kęrleika. En žaš var erfitt aš gera nokkuš, žaš var tekiš fram fyrir hendurnar į okkur.”

 

En valdamenn sįu žetta eitthvaš öšruvķsi. Śr bók sem Davķš Oddsson žį borgarstjóri, réš Indriša G. Žorsteinsson til žess aš skrifa um Kjarval, Indriši į launum fyrir ķ mörg įr. Pólitķskt makk į bak viš tjöldin um hvor, Indriši eša Matthķas Jóhanessen ęttu aš skrifa bókina, aušvitaš bragš til aš koma ritstjóra flokksblašs į opinber laun . Bls. 315: “Žann 13. aprķl 1972 fór Alfreš til hans tķmanlega um daginn. Kjarval mókti og sólin skein į rśmiš. Alfreš sat į rśmstokknum og hélt ķ hönd hans. Kjarval tók ašeins žéttar um hönd Alfrešs öšru hverju til aš vita hvort hann vęri ekki žarna. “Ég hafši aldrei séš mann deyja fyrr,” segir Alfreš. “Hann hętti aš anda kannski ķ tķu eša tuttugu sekśndur. Žaš var svona erfitt aš skilja viš.”  Žegar hann hafši veriš mešvitundalķtill ķ eina fjóra tķma gaf hann upp öndina. Žį var klukkan 17:55.”

 

Aš Žorvaldur Žorvaldsson var geršur aš hlutlausu vitni ķ dómunum er aš sjįlfsögšu gróft réttarmorš. žetta śr skżrslutöku Jóns Halldórs Gunnarssonar sem var tekin eftir dóminn ķ Hérašsdómi žegar upplżsingar komnar fram um aš Žorvaldur hefši ekki sagt satt ķ Hérašsdómi. Um Žorvald: “Viš erum bśnir aš vera góšir kunningjar, erum bśnir aš vinna saman ķ gegnum veislur hjį borginni, hann var varabķlstjóri hjį borgarstjóra (Davķš Oddssyni) oft til aš sękja fólk og skila fólki”.

 Śr minningargrein ķ Morgunblašinu įriš 2007 um Žorvald: “Sjįlfstęšismašur var hann, oft hringdi hann og vildi žį tala viš manninn minn um  žaš sem į honum hvķldi ķ pólitķkinni, ķ sķšustu feršinni til hans sagšist hann hafa unniš fyrir flokkinn ķ 50 įr.”  

 Žetta mįl er inn į innsta gafli Sjįlfstęšisflokksins, tveir formenn flokksins og sķšan forsętisrįšherrar, Geir Hallgrķmsson og Davķš Oddsson tengdir žvķ beint og śt ķ hött aš gera Žorvald aš hlutlausu vitni.

Śr minningargrein ķ Morgunblašinu: “Žį sį ég Žorvald fyrst og sķšan męttumst viš į Landsfundi Sjįlfstęšisflokksins um tugi įra.” Śr annari minningargrein ķ Morgunblašinu: Žegar ég var borgarfulltrśi ķ Reykjavķk  1974, kynnist ég fljótlega Žorvaldi Žorvaldssyni bķlstjóra. Hann hafši žaš hlutverk aš koma okkur į réttum tķma į hina fjölmörgu fundi, sem mašur įtti aš sękja. Žaš var gott aš ręša viš žorvald um żmis mįl vandamįl borgarinnar. Hann var einn traustasti sjįlfstęšismašur sem ég hef kynnst.”

Žegar Žorvaldur er spuršur ķ Hérašsdómi: “Į žeim tķma sem žś starfašir sem leigubķlstjóri sįst žś um einhvern akstur fyrir Reykjavķkurborg eša varst žś meš einhverja samninga fyrir Reykjavķkurborg?”  Žorvaldur: “Ekki fremur en öšrum.”

 

 

Svo er lķka aš Hęstaréttarlögmašurinn Vilhjįlmur H. Vilhjįlmsson sagši ósatt ķ mįlflutningi sķnum fyrir Hęstarétti, eitthvaš sem er hęgt aš sanna vegna žess aš žess aš oršalag hans endaši sķšan ķ dómnum sjįlfum en var ekki ķ skżrslutökunni (ég hef  upptöku af mįlflutningi Vilhjįlms). Ķ mįlflutningi sķnum fyrir Hęstarétti, žykist Vilhjįlmur lesa beint upp śr skżrslutöku Jóns Halldórs Gunnarssonar fv. Sendibķlsstjóra hjį Reykjavķkurborg.

 

Samkvęmt Vilhjįlmi hljómar skżrslutakan žannig: “Kom fram žegar žiš voruš aš vinna žetta ķ hvaša tilgangi Kjarval var aš afhenda Reykjavķkurborg žetta? Jį sko hann nefnilega sem mér kom dįldiš spįnskt fyrir sjónir aš hann talaši alltaf viš mig og sjįlfan sig og mig aš hann vęri bśinn aš gefa žetta og hann sagši viš skulum gefa žeim žetta, viš skulum gefa Žeim žetta, žetta er gott fyrir žį. Spuršur: sem sagt ķ žķnum huga var engin vafi į žvķ aš Kjarval var aš gefa frį hlutum til žess aš gefa, aš hann notaši oršiš gefa. Jį sko nefnilega sem kom mér dįldiš spįnskt fyrir sjónir eša eyru aš hann sagši viš skulum gefa žeim žetta žó žaš vęri bara rusl.”

Ķ hinni réttu skżrslutöku segir: LögmašurKom fram žegar žiš voruš aš vinna žetta ķ hvaša tilgangi Kjarval var aš afhenda Reykjavķkurborg žetta? Jón Halldór: Jį sko hann nefnilega sem mér kom dįldiš spįnskt fyrir eša eyru aš hann sagši alltaf viš skulum gefa žeim žetta žó aš žaš vęri bara rusl. Lögmašur: Og hann talaši um ķ stašinn fyrir aš ętla aš gefa, žį sagši hann viš? Jón Halldór: Nei hann sagši ekki ég sko hann sagši alltaf viš.........................“

 

Ķ dómi Hęstaréttar segir: “Eftir uppkvašningu hins įfrżjaša dóms gaf Jón Halldór Gunnarsson skżrslu fyrir dómi, en endurrit hennar hefur veriš lagt fyrir Hęstarétt. Hann var įšur sendibifreišarstjóri og kvašst hafa ekiš mikiš fyrir stefnda. Um haustiš 1968 hafi honum veriš fališ aš ašstoša Jóhannes Sveinsson Kjarval aš rżma vinnustofu hans ķ Sigtśni 7. Lżsti hann žvķ žannig aš „žar vorum viš saman ķ hįlfan mįnuš tępan frį svona nķu į morgnana til fjögur į daginn og hann rétti mér žaš sem hann vildi losna viš og ég setti žaš nišur ķ kassa og keyrši svo kassana jafnóšum nišur ķ skjalasafn borgarinnar ķ Skślatśni 2. Žetta gekk mjög vel hjį okkur samvinnan og hann var léttur og hress ...“. Žegar hann var sérstaklega spuršur hvort komiš hafi fram mešan hann vann viš žetta višfangsefni ķ hvaša tilgangi listamašurinn afhenti stefnda vöruna svaraši vitniš: „Jį žaš kom nś fram sko hann talaši alltaf, hann talaši nś bęši viš mig og sjįlfan sig į mešan viš vorum aš žessu og hann sagši alltaf: „Viš skulum gefa žeim žetta og viš skulum gefa žeim žetta, žetta er gott fyrir žį ... .“ Nei hann sagši ekki ég sko hann sagši alltaf viš og eftir žvķ sem į tķmann leiš žį varš léttara yfir honum žaš virtist létta yfir honum žegar hann var bśinn aš hreinsa žarna śt ...“.

Framburšur vitnisins styšur žį mįlsįstęšu stefnda aš hann hafi fengiš eigur listamannsins aš gjöf, en ekkert er fram komiš sem veikt getur sönnunargildi framburšar žessa vitnis.”


Śt śr hól og óskhyggja dómara, réttar einbeittur brotavilji, aš tślka oršatiltękiš žegar veriš er aš vinna viš aš pakka ofan ķ kassa, meš sendibķlstjóra sem vinnur fyrir žiggjanda, “viš skulum gefa žeim žetta” sem sönnun žess aš gamalmenni hafi gefiš aleigu sķna leynilega og munnlega. Sżnir best į hvaš veikum forsendum allur dómurinn er byggšur, orš sendibķlstjóra um hvaš afi sagši žegar veriš er aš pakka ofan ķ kassa, gerš aš sönnun žess aš afi hafi gefiš aleigu sķna.

 

Yfirmašur sendibķlstjórans hjį Reykjavķkurborg sagši svo ķ skżrslutöku: “Aldrei nokkurn tķmann, hvarflaši ekki aš nokkrum manni. Ég heyrši aldrei nokkurn mann minnast į žaš aš Kjarval ętlaši aš gefa, aldrei. “

 

Žaš er gróft réttarmorš aš gera oršatiltęki afa viš vinnu sem sönnun žess aš hann hafi gefiš aleigu sķna leynilega og munnlega til Reykjavķkurborgar, sżnir hvaš dómarar žurftu aš teygja sig langt til žess aš fremja žetta réttarmorš.

 

Oršiš aš gefa žżšir ekki alltaf aš gefa til eignar, sértaklega žegar žaš er notaš um žrišja ašila ķ tali į milli tveggja manna viš vinnu, getur žżtt “aš lįta einhvern hafa”, “lįta einhvern fį”. Fyrir utan aš Jón Halldór segir sérstaklega aš afi hafi alltaf sagt “viš”. Jón Halldór gat aušvitaš ekki gefiš neitt.

 

Ķ Hęstaréttardómnum segir aš Jón Halldór hafi sagt aš Kjarval hefši sagt: “žetta er gott fyrir žį”.  ŽAŠ ER EKKI Ķ SKŻRSLUTÖKUNNI! Vilhjįlmur sagši ķ mįlflutningi sķnum aš Jón Halldór hefši sagt aš afi hefši sagt “žetta er gott fyrir žį”. Sem sagt, uppspuni Vilhjįlms um hvaš hefši veriš ķ skżrslutökunni komst ķ dóm ķ hęstaréttar!

 

Vilhjįlmur sagši lķka aš Jón Halldór hefši sagt: “hann talaši alltaf viš mig og sjįlfan sig og mig aš hann vęri bśinn aš gefa žetta” , ekki ķ skżrslutökunni eša dómnum, en ég er į žvķ aš žaš hafi veriš ķ huga dómara žegar žeir dęmdu, žeir heyrt Vilhjįlm segja žaš og haft įhrif į žį. Hęstaréttardómarar hafa engan tķma til aš kynna sér mįlskjöl, eitthvaš sem Vilhjįlmur vissi. Aušvitaš óhęfa aš lögmenn komist upp meš aš ljśga ķ Hęstarétti og óhęfa aš munnlegur mįlflutningur žeirra er ekki tekin upp fyrir alla aš heyra.

 

Margt annaš ķ munnlegum mįlflutningi Vilhjįlms orkaši lķka tvķmęlis, žaš furšulegasta žegar hann fjallaši um heilsu afa og getu hans til žess aš gefa allt sitt til Reykjavķkurborgar. Vilhjįlmur vitnaši ķ vištal viš afa frį vetrinum įšur og aš afi hefši sagt aš hann hefši veriš į skķšum ķ tvo daga. Rétt hjį Vilhjįlmi, afi sagši aš hann hefši veriš į skķšum ķ tvo daga upp į Sandskeiši, ekki žar meš sagt aš hann hafi veriš skķšum, hefši veriš sjón aš sjį afa gamla renna sér. Afi var hraustur mašur fram eftir aldri en žį var hann farinn aš eldast, kominn yfir įttrętt og bjó į Hótel Borg.

 

Afi žjįšist af skjįlfta ķ mörg įr. Ég man aš ķ fermingaveislunni minni nokkrum įrum įšur, gat hann ekki haldiš kaffibolla og kaffiš fór yfir allt. Mį vel ver aš skjįlftinn hafi aukist vegna spennu aš vera meš fjölskyldunni, ekki veit ég. Fyrst greint sem Parkinson veiki en seinna heilabilun. Nęst ķ vištalinu segir afi frį hesti ķ Kanada sem stökk yfir giršingu ķ kuldanum en kom ekki nišur hinum megin fyrir en um voriš žegar žaš žišnaši, Vilhjįlmur sleppti žvķ.

 

Mķn skošun aš Vilhjįlmur hafi vitaš hvaš hann var aš gera, vitaš aš Hęstaréttardómarar voru į hans bandi og gleyptu žaš sem hann sagši ķ vilja sķnum aš trśa honum. Hęgt aš finna žaš ķ réttarsalnum, Vilhjįlmur teygjandi allt śt fyrir alla skynsemi, vitandi aš hann hafši ekkert, en dómarar hlustandi af athygli. Annaš žegar kom aš mįlflutningi lögmanns fjölskyldunnar, žį mįtti finna įhugaleysiš og óžolinmóšišna, eins og dómarar vęru illa žjįšir af athyglisbresti, rekiš į eftir lögmanni aš minnsta kosti einu sinni.

 

Mįlflutningur borgarinnar Hérašsómi gekk mikiš śt į aš Reykjavķk ętti Kjarval og tómt mįl aš fjölskyldan hefši nokkrar kröfur, hvort sem žaš vęri, aš vita hvaš var veriš tekiš śr vinnustofunni, eša aš hafa įhyggjur af hvernig žaš vęri varšveitt, kęmi fjölskyldunni hreinlega ekki viš.

 

Lögmašur borgarinnar ķ vörn sinni fyrir Hérašsdómi: “Vęntanlega sį Kjarval fyrir aš börn hans hefšu ekki bolmagn til aš bśa nęgilega vel aš gjöfinni og uppfylla žęr kvašir sem slķkri eign fylgja og lśta aš dżru sżningar-og geymsluhśsnęši, forvörslu, skrįningu og söfnun.”

 

Lögmašur borgarinnar kvaš svo fastara aš orši ķ munnlegum mįlflutningi, żjaši aš žvķ aš viš fjölskyldan hefšum vanrękt afa og borgin hlaupiš ķ skaršiš. Žį fór kurr um réttarsalinn, gekk fram af konunum ķ fjölskyldunni, sussušu į lögmanninn svo aš lögmašur fjölskyldunnar žurfti aš ganga fram til žess aš žagga nišur ķ žeim. Viš karlmennirnir žögšum. “Vęntanlega sį Kjarval”. Žarna var lögmašur borgarinnar hreinlega aš segja dómara aš Kjarval hefši ekki viljaš aš börn hans erfšu hann žó ekkert sé til um žann vilja afa.

 

Talandi um varšveislu žess sem tekiš var śr vinnustofunni. Ķ listanum frį įrinu 1968, sem skrįši tóma sķgarettupakka en ekki meira en 5000 listaverk sem voru tekin, voru nįkvęmalega skrįšir 1124 bókartitlar. Ķ lista geršur įriš 1985 af sama starfsmanni voru bókartitlarnir oršnir 608  og margar dżrmętustu bękurnar horfnar. Ķ lista sem kom frį Reykjavķkurborg 2004 eru meira en 5000 nśmer yfir listaverk en öll olķumįlverk horfin sem voru nefnd aš vęru ķ kössum ķ listanum frį įrinu 1968. Reykjavķkurborg telur ekki aš hśn žurfi aš skżra žaš į nokkurn hįtt, aš fjölskyldunni komi žaš ekki viš, žetta eign borgarinnar og hennar aš fara meš eins og hśn vill, aš hśn žurfi ekki aš skżra neitt.

             Stašreyndarvillur ķ Hérašsdómnum.

Ég vil lķka fara yfir žaš sem geršist ķ Hérašsdómi Reykjavķkur. Žegar dómurinn var birtur voru tvęr stašreyndarvillur ķ honum, į bls, 26 og 27. Ekki prentvillur heldur stašreyndarvillur: Į bls. 26 segir: “Fyrir liggur minnisblaš Davķšs Oddssonar žįverandi borgarstjóra um fund er haldinn var 5. įgśst 1968, žar sem męttir voru auk Davķšs, Geir Hallgrķmsson, Jón G. Tómasson borgarlögmašur og Alfreš Gušmundsson er žar haft eftir Geir aš žessar myndir įsamt fleiri munum, hefšu veriš afhentar Geir af Jóhannesi Kjarval hinn 7. nóvember 1968” . Dagatališ rangt, žessi fundur var haldinn įriš 1982, sagt ķ dómnum fundurinn hafi veriš sama įr og meint gjöf sem skiptir mįli.

 

 Hér mį benda į, aš ķ dómnum er ašeins haft eftir Geir žaš sem Davķš Oddsson segir Geir hafa sagt. Ķ skżrslu Baldurs er žetta haft eftir Geir žetta sama haust: “Geir Hallgrķmsson žį v. Borgarstjóri, segist sannfęršur um aš gjöf hafi veriš aš ręša, en man ekki eftir žvķ hvernig žetta bar ašEkki stašreyndarvilla en aš sjįlfsögšu réttarmorš aš orš Davķšs ķ eigin minnisblaši eru gerš žetta mikilvęg ķ dómsnišurstöšu, en svo sleppt žvķ sem haft er eftir Geir ķ skżrslu Baldurs.

 

Hin stašreyndarvillan ķ dómnum er į bls. 27: .......og svo žegar er virt yfirlżsing Alfrešs Gušmundssonar frį 18. september 1968, sem hnķgur ķ sömu įtt. Į aš vera 1982. Skiptir  mįli hvort žessi yfirlżsing var gerš 1868 eša 1982, veikir mįlstaš fjölskyldunnar ef aš žessi yfirlżsing Alfrešs hefši veriš skrifuš sama įr og meint gjöf en ekki meira en įratug seinna žegar Baldur var fenginn til žess aš rannsaka mįliš og yfirlżsingin eingöngu skrifuš žess vegna.

 

Žegar ég hafši samband viš lögmann fjölskyldunnar, (ég sem fann villurnar), hafši hann samband viš Hérašsdóm og žessu breytt ķ kyrržey įn žess aš fjölmišlum vęri sagt frį. Ekki aš žaš hefši breytt neinu, fjölmišlar į Ķslandi meš ķ samsęrinu gegn fjölskyldu minni.

 

Hvernig er hęgt aš vita hvenęr žessar stašreyndavillur komust ķ dóminn, voru žęr fyrir framan dómara žegar hann dęmdi, eša uršu žęr til žegar dómurinn var vélritašur eftir į? Ķ mķnum huga voru žessar stašreyndavillur ķ dómnum til žess aš villa um fyrir fjölmišlum og žannig žjóšinni, spillingin žaš mikil ķ ķslenska réttarkerfinu aš mķnum dómi. Ég veit ekkert um hvernig žęr komust ķ dóminn, en ég veit aš žaš var ekki rétt hvernig žęr voru lagašar, hefši įtt aš vera formlegt į einhvern hįtt.

Frįvķsun mįlsins hjį Mannréttindadómstóli Evrópu.

Sķšast vil ég fara yfir  mešferš mįlsins viš Mannréttindadómstól Evrópu. Žar var mįlinu vķsaš frį af einum dómara, Päivi Hirvelä, konu frį Finnlandi. Eiginkona Gušmundar Alfrešssonar, Ineta Ziemele, er einnig dómari viš Mannréttindadómstólinn. Hśn er frį Lettlandi, nįgrannalandi Finnlands og samskipi žessara landa ķ réttarmįlum mjög nįin. Bęši aš Finnland og Lettland voru undir Rśsslandi og réttarkerfi beggja žess vegna žašan aš einhverju leiti og aš Lettland hefur notiš ašstošar Finna viš uppbyggingu réttarkerfisins eftir sjįlfstęšiš, ef ég veit rétt.

Ég veit lķtiš um samskipti Gušmundar Alfrešssonar, Hirvölu og eiginkonu Gušmundar sķn į milli eša samskipti žeirra allra viš ķslenska dómara og lögmenn į Ķslandi, en mér skilst aš innan Mannréttindadómstólsins séu Noršurlöndin og Eystrasaltslöndin mikiš saman, jafnvel śt af fyrir sig ķ gangi eša įlmu, ekki rétt aš einn dómari frį Finnlandi hafi vald til žess aš vķsa mįlinu frį (sjį mešfylgjandi bréf sem var aldrei svaraš af Mannréttindadómnum).

Ég trśi žvķ aš spillingin ķ ķslensku réttarkerfi teigi sig til Mannréttindadómstólsins, aš Ķslendingar žar séu ķ of miklum tengslum heim og rįši yfir mįlum sem koma frį Ķslandi.

Ķ žessu sambandi get ég sagt frį atviki. Ķ eina skiptiš sem Gušmundur Alfrešsson var ķ réttarsal į Ķslandi vegna mįlsins til žess aš bera vitni (hann bar lķka vitni ķ gegnum sķma), gekk hann upp aš dómaranum Allan V. Magnśssyni ķ dómarasęti og heilsaši meš handabandi. Ég žóttist heyra į tal žeirra um son Allans sem Gušmundur jafnvel kenndi ķ Svķžjóš eša umgekkst. Ekki fyrr en hann snéri sér viš aš hann sį aš ég var ķ salnum. Žį kom fįt į Gušmund og hann byrjaši aš heilsa öllum meš handabandi sem voru ekki margir. Samkvęmt mķnum skilningi fannst honum ķ lagi aš ganga upp aš dómara og heilsa sem kunningja ef ašeins lögmenn og dómari voru ķ salnum, stéttin sem fjölskylda ķ öržjóšfélagi.

 

Mér skilst aš fyrirkomulagiš, aš ašeins einn dómari geti vķsaš frį mįli viš Mannréttindadóminn, hafi veriš sett į mjög stuttu įšur en žetta mįl kom fyrir réttinn. Augljóst hvers vegna žaš er ęskilegt aš fleiri en einn dómari komi aš frįvķsun, erfišara aš nį til fleiri dómara en eins. Päivi Hirvelä er frį Finnlandi og Gušmundur Alfrešsson laga prófessor viš stofnun ķ Svķžjóš meš margskonar tengsl viš Finnland.

 

Eiginkona Gušmundar er dómari viš mannréttindadómstólinn, kona frį Lettlandi og Hirvala kona frį Finnlandi, hęgt aš ganga śt frį aš žessar tvęr konur žekki hvora ašra nokkuš vel og aš Hirvala viti af eiginmanni Inetu og stöšu hans ķ žessu mįli, hefši įtt aš gera hana vanhęfa.

Žaš minnsta, aš žegar ašeins einn dómari getur vķsaš frį mįli, aš hann hafi engin tengsl viš mįlsašila og sé frį öšru svęši ķ Evrópu, sérstaklega žegar einn mikilvęgasti mįlsašilinn er laga prófessor ķ mannréttindum og vel žekktur hjį Mannréttindadómstólnum.

Frįvķsunin sjįlf gefur svo engar skżringar hvers vegna mįlinu er vķsaš frį, eitthvaš sem ég veit ekki hvort er ešlilegt en finnst mjög skrżtiš. Mér var sagt af lögmönnum mķnum aš ég hefši réttmęta kröfu um umfjöllun viš Mannréttindadómstólinn og mér gjörsamlega óskiljanlegt aš sķšan sé hęgt aš vķsa mįlinu frį įn rökstušnings, ekkert réttlęti ķ žvķ né ešlileg mįlsmešferš samkvęmt mķnum skilningi.

 Ég veit ekki hvernig dómarar veljast til einstakra mįla, hvorki viš Mannréttindadómstólinn né į Ķslandi en er mjög tortrygginn, tel möguleika į aš Hirvölu hafi veriš stżrt aš žessu mįli.  Ég tel aš žetta mįl sé allt gegnumsżrt af žvķ aš vernda Gušmund, bęši vegna žess aš žaš var vilji til žess aš fį vissa śtkomu og aš Gušmundur er lögmašur og laga prófessor, tengdur Mannréttindadómstólnum ķ gegnum eiginkonu sķna og starf. Mér skilst aš Gušmundur sé innanhśsamašur hjį Mannréttindadómum, aš vinna hans og fręšistörf séu notuš žar. Ég trśi žvķ aš bęši dómarar og lögmenn hafi gert orš Gušmundar rétthęrri og veigameiri en ella vegna žess aš hann er einn af žeim. Ég hef vissa samśš meš Gušmundi Alfrešssyni, hann dregist inn žetta mįl sem tengist ęsku hans og föšur, ekki honum aš kenna ef aš lögmenn og dómarar gera hann svo aš lykilvitni ķ žessu mįli.

                                                   Lokaorš.

Įstęšan aš ég sendi žessa kęru sjįlfur, er aš ég tel ekki aš hefšbundnar ašferšir ķ gegnum lögmann myndu bera įrangur į Ķslandi, enda fengi ég lķklega engan lögmann til žess aš hjįlpa mér.

 

Allt réttvķst fólk hlżtur aš sjį aš žessir dómar eru ķ besta lagi rugl, nįkvęmar, refsivert athęfi dómara. Hvernig gengur žaš upp aš dómarar sem hafa vald til žess aš refsa öšrum og jafnvel aš setja ķ fangelsi, sleppi svo sjįlfir viš refsingu žegar žeir fremja svona gróft réttarmorš. Žessir dómar geta ekki stašiš eša dómarar komist undan įbirgš į žeim.

 

Ég tel aš žiš sem vinniš ķ ķslensku réttarkerfi hafi lķtilsvirt fjölskyldu mķna og haft mig aš fķfli, lögmenn og dómarar samvirkir. Žiš hafiš gert lķf mitt erfišara en ella, erfiš lķfsreynsla aš verša fyrir svona spillingu, įfall sem ég mun aldrei komast yfir, gleymum ekki įlaginu į fjölskyldu mķna ķ įrarašir.

 

Ég trśši žvķ aš dómstólar į Ķslandi myndu reyna allt til žess aš finna sannleikann og reyna aš gera rétt, alltaf tilbśinn aš samžykkja žaš réttlęti, hvaš sem žaš yrši. Kannski einfeldni og barnaskapur, en af sömu įstęšu er ég ekki tilbśinn aš lįta ykkur komast upp meš aš eyšileggja ķslenskt žjóšfélag meš svona réttarmorši.

 

Ég byrjaši į žessum mįlaferlum vegna réttlętiskenndar og mun halda įfram af sömu įstęšu, veršur aš lįta žį dómara sem frömdu réttarmoršiš, taka įbirgš į žvķ. Eftir žennan dóm sem 5 Hęstaréttardómarar standa aš, er Ķsland ekki lengur réttarrķki ķ mķnum huga.

 

Mį vel vera aš žessi kęra sé ekki formlega rétt, en hvaš er til rįša žegar dómsvaldiš sjįlft ķ landinu er bilaš og spillingin teygir sig jafnvel til Mannréttindadómstólsins. Mį vera naušhyggja ķ mér, en ég žykist vita aš ég geti ekki fengiš lögmann til žess aš gera žessa kęru meš mér, aš ķslenskir lögmenn, samanber nafnlausa bréfiš um aš dómarar hygli sumum lögmönnum en ekki öšrum, vilji ekki neikvęša athygli dómara.

 

Ķ gegnum įrin hef ég undrast žögnina į Ķslandi um žetta mįl, en hśn er jś ekkert annaš en višurkenning aš einn įstkęrasti listamašur žjóšarinnar var ręndur ķ ellinni.

 

Viršingarfyllst. Ingimundur Kjarval

 

1) Bréfiš til Mannréttinda dómstólsins http://kjarval-skjol.blogspot.com/2013/03/bref-til-european-court-of-human-rights.html

 

  


Kapitalismi eša spilling.

 Kapķtalismi v. allt annaš.

 http://silfuregils.eyjan.is/2011/01/03/hannan-a-bandarikjamarkadi/#comments

Egill Helgason fer mikinn ķ sķšasta bloggi sķnu um muninn į Evrópu og Bandarķkjunum. Merkilegt aš Egill sem er aušsjįanlega djśpfróšur um ótrślegustu hluti geti rętt af slķku žekkingarleysi um Bandarķskt žjóšfélag. Skiljanlegt žó, hann eins og ég uppalinn į Bandarķkjahatri, eitthvaš sem viš losnum aldrei viš. Hann segir:

aš stór hluti Bandarķkjamanna hefur varla ašgang aš heilsugęslu, aš menntunin sem snaušu fólki ķ Bandarķkjunum er bošin er skammarleg, aš aš minnsta kosti 50 milljón Bandarķkjamenn lifa undir fįtęktarmörkum, aš vinnandi fólk ķ Bandarķkjunum nżtur mjög takmarkašra réttinda, fęr varla sumarfrķ – og aš nįnast hvergi ķ heiminum er ójöfnušur meiri og hefur fariš mjög vaxandi. Bankar og aušhringir hafa algjört kverkatak į samfélaginu.

Bara aš hinn sanni sannleikur er miklu flóknari.  Bandarķkin eru nśtķmarķki ofan ķ  frumstęšari žjóšflokka mešan aš ķ Evrópu var žeim śtrżmt fyrir įržśsundum, heilar žjóšir herleiddar, seldar ķ žręldóm eša bara murkašar nišur ķ žjóšarmoršum. Žetta geršist aftur og aftur ķ sögu Evrópu. Saga Bandarķkjanna kannski ekki mikiš bjartari bara miklu styttri. žjóšskipulag Bandarķkjann akom nęrri óbreytt frį Evrópu, sérstaklega Bretlandi, žaš hinn bandarķski veruleiki. Mį vel vera aš bandarķska stjórnarskrįin sé eitt merkilegasta plagg sögunnar en hugmyndirnar ķ žvķ flestar fęddar ķ Evrópu

Egill minnist ekkert į aš bandarķska heilbrigšiskerfiš hefur bęši medicaid og medicare, kerfi gerš fyrir aldraša og  tekjulitla. Žaš aš bandarķsk žjóšfélag virkar ekki ķ dag hefur akkśrat ekkert aš gera meš žjóšskipulagiš, spillingin sem grefur undan öllum stošum žess.

Sovét kerfiš virkaši žangaš til spillingin bar žaš ofurliši. Ķsland hrundi ekki vegna žess aš kapķtalisminn gengur ekki upp, spillingin sem eyšilagši allt sem viš vorum alin viš aš vęri rétt og satt, Ķsland étiš innan frį af spillingu žangaš til allt hrundi. Bara žaš aš Ķsland komst į lista yfir minnst spilltu žjóšir heims var spilling. Žeir sem įttu aš vakta žjóšfélagiš, gįfu žvķ žessa einkunn mešan žeir sjįlfir voru į kafi ķ spillingunni, ķslenskir blašamenn. 

 Žaš er tališ aš spilling ķ bęši Medicaid og Meidcare kerfunum kosti bandarķsk žjóšfélag um 80 milljarša dollara įri. 

Spillingin grefur um sig allstašar. Dómsmįlarįšherra Ķslands vék frį ķ nokkra klukkutķma, vegna žess aš viss vann fyrir hann, svo aš annar rįšherra gęti skipaš sama, son žrišja rįšherra, sem dómara į Ķslandi.

Žessi gerningur hefur svo stašiš ķ mörg įr og engin vilja taka į honum. Žaš er spilling sem er aš eyšileggja allt, ekki hlżnun loftslags, fasteigna bólur, kapķtalisminn eša ašrar žjóšfélagsgeršir heldur spillingin.


Aš velja deilur vandlega.

Einhvers stašar segir aš žaš skuli velja deilur viš ašra vandlega, į lķklega vel viš hér.

Louisa Matthķasdóttir var lķka ķ žessu Gallerķi.

Listmįlararnir Louisa Matthķasdóttir og Leeland Bell, tengdaforeldrar mķnir voru bęši ķ žessu gallerķi.

Žessar hamfarir hafa stašiš yfir nśna ķ mörg įr. Žessi mynd er śr New York Times og linkuirnn į greinina hér:

 http://www.nytimes.com/2009/03/27/nyregion/27indict.html?scp=1&sq=Salander&st=cse

27indict_span_879253.jpg


mbl.is De Niro fórnarlamb listaverkasvindls
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Greinargerš endurbętt.

Sęl öll. Ég skrifaši greinargerš sem var hérna ķ nokkurn tķma. Hśn var öll ķ belg og bišu, mér lį į aš fį hana frį mér. Nś er ég bśinn aš fara yfir hana, gera lęsilegri og bęta viš hlutum sem mér finnst skżra žaš sem ég er aš reyna aš segja.  Ég tók žessa gömlu śt og setti žessa endubęttu stašinn. Kv. Ingimundur Kjarval

Greinargerš vegna beišni um endurupptöku į dómi.

  • FrontVeidihus front IKjarvalshus IVGudjón SamśelssonHśs Brodda Helgasonar 
  

Greinargerš vegna yfirlżsingar Jóhannesar Kjarval sumariš 1968..

                                              Formįli.

Įstęša žessarar greinar eša frekar greinargeršar er aš 30. maķ sķšastlišinn var endursżnt vištal viš afa minn Jóhannes Kjarval listmįlara frį įrinu 1968 ķ Rķkissjónvarpinu.

Eftirfarandi yfirlżsing hans ķ vištalinu tel ég nęga įstęšu til žess aš bišja um endurupptöku į mįli sem fjölskylda mķn tapaši fyrir Hęstarétti Ķslands og er nś fyrir Mannréttindadómstóli Evrópu ķ Strazzburg. Žessi yfirlżsing afa eru nżjar upplżsingar og ķ algjörri mótsögn viš dóm Hęstaréttar:

"Magnśs Bjarnfrešsson: Jį allur įgóši aš happdręttissżningu rennur til byggingu nżs Listamannaskįla hérna ķ Reykjavķk. Hann er bśinn aš vera nokkuš lengi į döfinni. En gerir žś žér ekki vonir um aš žessi mįlverk prżši kannski einhvern tķmann žar?

Afi: Ég reikna ekki meš žvķ, ég reikna, skįlinn veršur fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekki fyrir mig prķvat.

Magnśs Bjarnfrešsson: Jį, nei nei.

Afi: Alls ekki neinar myndir eftir mig žar."

Žeir sem hafa lesiš žessa greinargerš hafa rįšlagt mér aš spara stóru oršin, stašreyndirnar tali sjįlfar. Ég hef reynt aš fara eftir žvķ en um leiš skil ég ekki hvers vegna žessar stašreyndir hafa ekki meiri įhrif. Ég lżsi óréttlęti, nķšingsskap og ķ raun rįni į einum mesta listamanni Ķslands og žjóšargersemi.

 Er žetta ekki nógu skżrt eša trśanlegt, skjölin fölsuš? Allt ķ lagi, ég ętlast ekki til žess aš allir öskri śt um gluggann: "gefiš Ingimundi og fjölskyldu hans réttlęti", en ég tel aš vissir einstaklingar į Ķslandi hefšu įtt aš segja eitthvaš opinberlega fyrir löngu og aš žeir geršu žaš ekki beri vott um sišferšisbrest hjį žeim ef ekki öllu žjóšfélaginu.

En nóg um žaš, žessi greinargerš um annaš og nógur tķmi til žess aš nefna einstaka. En bara eitt vegna žess aš borgarfulltrśar og borgarstjóri hafa fališ sig į bak viš borgarlögmann ķ svörum sķnum til mķn. Hępiš aš leggja sišferšislega įbirgš į borgarlögmann sem samkvęmt sišalögum Lögmannafélagsins į aš gęta hagsmuna skjólstęšings sķns til hins żtrasta. Sišferšisleg įbirgš hlżtur aš vera hjį rįšamönnum borgarinnar en ekki borgarlögmanni žó svo aš hśn hafi fariš fram į ystu nöf ķ mįflutningi sķnum. Hśn gerir žaš ašeins ķ umboši yfirmanna sinna, borgarrįšs og borgarstjóra.

Žegar ég hef skrifaš grein um mįliš eša sett eitthvaš saman sem mér fannst skipta mįli, hef ég stundum sent žaš beint til Borgarrįšsfulltrśa og einstaka sinnum fengiš svör. Ķ hvert einasta skipti firra žeir sig allri įbirgš og vķsa til Borgarlögmanns, vilja ekkert vita, heyra né sjį. Gengur ekki upp, sišferšisleg įbirgš žeirra en ekki Borgarlögmanns.

                                    Hśsnęšismįl Jóhannesar Kjarval orsökin.

Viš byrjum į grein śr dagblašinu Vķsir frį žvķ fyrir strķš, įrinu 1936. Skrifuš af "guis". Žar segir mešal annars:

Jóhannes Kjarval er einn žeirra örfįu Ķslendinga, sem heimurinn hefir veitt eftirtekt. Hann er einn žeirra manna sem ber upp hróšur Ķslands vorrar aldar, mešal stóržjóša heimsins, en hann er lķka einn af mörgum, sem Ķslenska žjóšin hefir misskiliš og tortryggt og synjaš hjįlpar mešan blómaskeiš lķfs hans var aš ganga honum śr greipum. Žaš er ekki ofmęlt, aš Ķslendingum hefir farist mišur vel viš mann eins og Kjarval, og mun žaš betur og maklega eiga sķšar eftir aš koma

Og seinna ķ greininni:

"Nś skulum viš snöggvast lķta inn ķ sśšarherbergi ķ Austurstręti, žar sem einn fręgasti nślifandi Ķslendingur berst viš öršugleika daglegra lķfsžarfa . Fyrir okkur verša ekki gljįborinn og bólstruš hśsgögn, speglar, klęšaskįpar, svefnherbergi og vinnustofa . Nei žar er ašeins ein stofa meš risgluggum og dśklögšu steingólfi. Hér bżr Kjarval! Žetta eru nś herligheitin mķn segir hann, dįlķtiš strķšnislega, um leiš og hann dregur fram kollóttann stól og bżšur mér aš setjast. Hvaš hafiš žér bśiš hér lengi? Og eg er bśinn aš hżrast hérna sķšan 1929, og raunverulega hef eg ekki undan neinu aš kvarta. Ég hef ekki einu sinni efni į žvķ aš į žvķ aš bśa svona vel hvaš žį betur. " Og seinna ķ sömu grein: "Žegar hann hefir sżnt öll lausleg verk sķn sem hér eru inni, veršur mér litiš į žiljurnar, sem alsettar eru skuggalegum kynjamyndum frį gólfi til lofts. Er žetta mįlaš į striga? Nei eg mįlaši fyrst yfir meš hvķtum lit yfir veggfóšriš, sem hér var fyrir, žegar eg flutti hingaš. Sķšan hef eg stundum krassaš hér żmislegt žegar illa og vel hefir legiš į mér og mér finst einstöku sinnum aš žiliš žarna hafi eg mįlaš mķnar skįstu myndir. Žetta er ódaušleikinn. Žetta trśin og žarna er gyšingurinn gangandi, segir Kjarval og bendir į žrjįr svartar myndir sem mér sżnist aš vķsu allar eins, og auk žess mjög ólķkar žvķ, sem menn almennt mundu hugsa sér slķka hluti fęrša upp į léreft. Žaš er įreišanlegt, aš ein hvern tķma žykjumst viš Ķslendingar af žvķ aš hafa įtt mann eins og Kjarval, en žaš er bara af bżsna litlu aš žykjast ef viš sżnum honum ekki veršskuldašan sóma mešan krafta hans nżtur viš."

Og annars stašar ķ greininni:

"Fyrir įri sķšan var Kjarval fimmtugur og var hans žį vel og maklega minst , en hįtķšarljóminn hvarf furšu fljótt, "

Ķ žessari grein er stašfest aš Kjarval er žį talinn fręgastur Ķslendinga og žaš sem ašrar žjóšir kalla "žjóšargersemi",  "a national treasure".  Strax žį eru hśsnęšismįl afa oršin žjóšarskömm eins og greinin stašfestir. Hśsnęšismįl Kjarvals batna ekki meš įrunum, įriš 1959 er hann ennžį aš mįla ķ leikfimissal vinar sķns Jóns Žorsteinssonar į sumrin žegar salurinn er ekki notašur til sķns brśks. 

Ég man eftir žvķ sem unglingur aš ég og fašir minn vorum aš athuga vandamįl  meš hitann hjį afa vegna žess aš honum var kalt. Žetta var stórt loft fyrir ofan verksmišju ķ Sigtśni 7 (Breišfjörš blikksmišjan). Gluggar meš einföldu gleri, óeinangrašur geimur og engir ofnar. Meš śtveggjum voru rör sem įttu aš gefa af sér hita, fyrirkomulag sem tķškašist ķ išnašarhśsnęši į žessum tķma. Móšir mķn segir aš blikksmišjan hafi lokaš fyrir hitann eftir vinnutķma og engin hiti hjį afa utan vinnutķmans. Ég hef ekki getaš fengiš žaš stašfest, en stašreynd aš kuldi var vandamįl og afi gamalmenni žessi seinustu įr. Eigendur Breišfjörš blikksmišjunnar hafa ekki viljaš stašfesta aš Kjarval hefši veriš aš missa hśsnęšiš žegar žaš var tęmt af Reykjavķkurborg, en ķ skżrslu sem er ķ menntamįlarįšuneytinu, undirrituš af Birgi Thorlacius rįšuneytisstjóra 14. maķ 1965 og kallast "Frįsögn varšandi Kjarvalshśs", segir žetta mešal annars:

"Nś stęšu žannig sakir, aš Kjarval žyrfti aš flytja burt śr hśsnęši žvķ, sem hann hefši ķ Sigtśni 7. og žyrfti hann žvķ aš fį annaš hśsnęši į nęsta hausti."

Žetta eru mikilvęgar upplżsingar vegna žess aš Reykjavķkurborg heldur žvķ fram aš eina įstęšan aš vinnustofan var tęmd įriš 1968 hafi veriš til aš gefa Reykjavķkurborg innihaldiš. Svo mį einnig bęta viš aš brennuvargur var laus ķ borginni um žetta leiti og margir alvarlegir brunar veriš ķ austurbęnum og kveikt ķ vinnustofu afa. Eftirfarandi frétt ķ Morgunblašinu 10. febrśar 1967:

"Litlu munaši aš vinnustofa Kjarvals brynni er eldur kom upp ķ Sigtśni 7 ķ gęr. Klukkan rśmlega hįlft tvö ķ gęr kom upp eldur ķ hśsinu nr. 7 viš Sigtśn. Ķ hśsin sem er tveggja hęša steinhśs er blikksmišja Agnars Breišfjöršs į nešri hęšinni, en uppi į lofti er vinnustofa Jóhannesar Sv. Kjarvals, listmįlara. Žegar slökkvilišiš kom į stašinn ķ gęr stóšu nokkrir menn fyrir utan hśsiš og sögšu aš mašur vęri inni į efri hęšinni, en reykur žaš mikill, aš ekki vęri hęgt aš fara žangaš upp stigann nema meš grķmur. Fóru slökkvilišsmenn upp stigann og jafnframt upp į višbyggingu hśssins og brutu žašan rśšu į efri hęšinni og komust žar inn og leitušu mannsins sem ekki var žarna. Fljótlega tókst aš slökkva eldinn sem var mestur į stigapalli efri hęšarinnar.

Blašamašur og ljósmyndari Morgunblašsins komu į stašinn skömmu eftir aš tekizt hafši aš rįša nišurlögum eldsins, og žį var žar kominn Jóhannes Kjarval. Gekk hann um ķ vinnustofu sinni og kannaši skemmdir. Litlu hafši munaš aš eldurinn kęmist inn kęmist inn ķ vinnustofuna. Huršin var svišin og brunninn aš utan og viš innstungur į veggnum hafši eldur ašeins komist ķ gegn..................."

Indriši G. Žorsteinsson lżsir žessu svo ķ bók sinni um Kjarval į bls. 289:

Įtrošningurinn sem Kjarval varš fyrir óx jafnt og žétt eftir aš hann flutti inn ķ Blikksmišju Breišfjöršs. Hann hafši ama af žessum įtrošningi. Stundum voru į ferli sömu gestir og sótt höfšu til hans ķ Austurstręti 12. Žeir komu til hans og heimtušu brennivķn, en hann tók jafnan af skariš og sagši: Hér inni er ekkert vķn. Žaš sagši hann satt, en ķ kassa fram į stigapalli geymdi hann įfengi sem margir uršu til aš senda honum ķ žakklętis og vinaįttuskyni. Teppi var ofan į kassanum og sįtu hinir žorstlįtu į žessum kassa og bišu įheyrnar. En eitt sinn kom neisti ķ kassann svo kviknaši ķ honum. Alfreš Gušmundsson og Gušrśn kona hans uršu vör viš feršir slökkvilišsins nišur aš Breišfjöršs blikksmišju og óttušust aš eitthvaš kynni aš vera aš hjį Kjarval. Žau vissu aš hann var ekki heima svo žau óttušust ekki um hann sjįlfan. Žau žustu nišur ķ mišbę til aš reyna aš finna hann og lįta vita. Žaš gekk fljótt fyrir sig aš nį fundum hans og fóru žau meš honum inn eftir. Hafši komist neisti ķ brennivķnskassann, en žiliš į bak viš svišnaši. Auk žess fylltist vinnustofan af reyk. Af žeim veršmętum sem žarna voru inni skemmdist einungis nokkrar teikningar og var Gušrśn (kona Alfrešs) ķ vikutķma aš hreinsa til hjį Kjarval. Varš hśn aš fara varlega aš öllu, taka lķtinn blett fyrir ķ einu og passa aš lįta allt į sama staš aftur.

    Rógur um fjölskyldu mķna eini mįlstašur Reykjavķkurborgar.

Žaš hefur oft undraš mig hvaš Alfreš, fastur borgarstarfsmašur hafši mikinn tķma aš stunda Kjarval, žarna er hann til taks klukkan hįlftvö į virkum degi. Til eru bréfaskriftir frį ž. v. borgastjóra Geir Hallgrķmssyni žar sem hann sér Alfreš sem umsjónarmann Kjarvals į žessum tķma, segir hitaveitunni aš leita til Alfrešs meš óborgaša reikninga. Alfreš er žį į launum hjį borginni. Enda kemur žaš fram ķ mįlflutningi borgarlögmanns aš borgin hefši hugsaši svo vel um Kjarval mešan fjölskyldan vanrękti hann. Reykjavķkurborg borgaš fyrir hótel herbergiš į Hótel Borg. Fullkomlega ešlilegt aš Kjarval gęfi allt sitt til borgarinnar ķ žakklętisskyni. Ekki hęgt aš lesa annaš śr mįlflutningi borgarlögmanns. Śr skriflegri vörn borgarlögmanns, undirstrikanir mķnar:

"Žegar Kjarval gefur Reykjavķkurborg safn verka sinna og muna er hann oršinn aldrašur mašur, heilsan tekin aš bila og vissi hann sennilega aš hverju stefndi. Var žaš fyllilega ešlileg įkvöršun af Kjarvals hįlfu, ķ žvķ skyni aš tryggja aš safniš fęri ekki į vķš og dreif og lķfstarf hans myndi žannig glatast, aš gefa žaš Reykjavķkurborg. Žaš var ekki eins og mörgum vęri til aš dreifa sem gętu varšveitt, višhaldiš og sżnt ęvistarfi hans žann sóma sem metnašur mikils listamanns hlaut aš krefjast. Voru žaš vęntanlega ekki ašrir en Listasafn Ķslands og Reykjavķkurborg sem gįtu uppfyllt žęr skyldur sem slķk eign leggur į heršar gjafžegnum. Žegar gjafagerningurinn į sér staš 1968 voru Kjarvalsstašir ķ byggingu og fyrirsjįanlegt aš žar yrši sżningarašstaša fyrir verkin. Kjarval hafši stutt įkvöršunina um aš Kjarvalsstašir yrši reistir, m.a. meš žvķ aš gefa mynd ķ fjįröflunarhappdrętti, sbr. dskj. 47 og fyrir lį aš önnur sżningarįlman skyldi sérstaklega ętluš undir sżningar į verkum Kjarvals, sbr. dskj. 46. Kjarval tók jafnframt fyrstu skóflustungu aš Kjarvalsstöšum, sbr. dskj. 48. Reykjavķkurborg hafši sżnt ķ verki hversu mikils hśn mat Kjarval og ęvistarf hans og žvķ mįtti vęnta žess aš vel yrši aš lķfstarfi hans bśiš sem og aš nafni hans yrši haldiš į lofti um ókomna tķš. Aš auki hafši Reykjavķkurborg sżnt ķ verki hlżhug sinn ķ garš listamannsins m.a. meš žvķ aš leggja sitt af mörkum til žess aš vel vęri um Kjarval sķšustu įr hans og žvķ greitt kostnaš af dvöl hans į Hótel Borg. Vęntanlega sį Kjarval fyrir aš börn hans hefšu ekki bolmagn til aš bśa nęgilega vel aš gjöfinni og uppfylla žęr kvašir sem slķkri eign fylgja og lśta aš dżru sżningar-og geymsluhśsnęši, forvörslu, skrįningu og söfnun."

Žessi mįlflutningur er aušvitaš meš öllum ólķkindum, fullyršingar borgarlögmanns ótrślega ófyrirleitnar. En žetta kemur aušvitaš frį rįšamönnum sem hśn ręddi viš um žetta mįl, hśn skįldaši žetta ekki śt ķ loftiš, borgarlögmašur fékk žessa skošun frį žeim sem vilja ekki aš fjölskyldan fįi réttlęti. Žarna leggur borgarlögmašur hugsanir og geršir ķ hug afa sem engin skjöl stašfesta neins stašar. Hśn heldur žvķ fram įn žess aš nokkrar heimildir séu fyrir žvķ, aš afi hafi viljaš gera börn sķn arflaus vegna žess aš hann taldi žau óhęf. Borgarlögmašur fór svo enn lengra ķ svķviršingum sķnum ķ garš fjölskyldu minnar ķ munnlegum mįlfluttningi, svo langt aš fjölskyldunni ofbauš og kvennfólkiš ķ fjölskyldunni sussaši į hana ķ réttarsal. Svo hįtt aš lögmašur fjölskyldunnar sį žörf til žess aš vara žęr viš.

Žetta er kjarninn ķ mįlflutningi žeirra sem vilja aš afi hafi gefiš Reykavķkurborg innihald vinnustofu sinnar. Žvķ ašeins meš žvķ aš lķtilękka fjölskyldu mķna og gera okkur aš pakki gengur upp aš afi hafi gefiš innihald vinnustofu sinnar leynilega og munnlega įn vitundar barna sinna .

Borgarlögmašur hjakkaši svo ķ žessu fari žegar hśn yfireyrši bróšir minn ķ réttarsal en komst lķtiš. Yfirgengileg ósvķfni og sišleysi aš ętla aš nota erfiš fjölskyldutengsl.

Bróšir minn Jóhannes ķ réttarsal:

Borgarlögmašur: Myndir žś lżsa afa žķnum og sambandi afa žķns viš fjölskylduna žannig aš žiš hafiš fylgst meš honum svona frį degi til dags, var žetta hefšbundna fjölskyldu- samband eftir aš žiš komust į legg, nįšu žiš betri tengslum viš hann, var hann žį farinn aš hafa įhuga į fagi sem žiš voruš farin aš sinna, žiš leiddust nś mörg systkini inn į brautir sem hann hafši įhuga į?

Jóhannes: Žaš nįttśrlega gefur auga leiš aš žaš var enginn mašur sem įtti ešlilegt samband viš Jóhannes Sveinsson Kjarval listmįlara og žaš į viš um alla menn. Žvķ er aušsvaraš og žaš er mjög vel tķundaš ķ merkilegri bók sem kom śt nżveriš. Viš fylgdumst meš afa eins og okkur var gefinn kostur į frį hans hendi en hann var nįttśrlega engum venjulegum afa lķkur. Ég get ekki svaraš žvķ öšruvķsi en žessu er mjög vel lżst ķ žessari merku bók. Į móti kemur og ég vil undirstrika žaš aš žaš įtti enginn ešlileg, venjuleg samskipti viš Jóhannes Sveinsson Kjarval listmįlara. Hann var žannig geršur.

Hér į eftir śr bókinni sem bróšir minn vitnar ķ. Hversu merk hśn er įlitamįl žó hśn sé stór. Eirķkur Žorlįksson ž.v. forstöšumašur Kjarvalsstaša og starfsmašur Reykjavķkurborgar var einn ritstjóra sem bókin ber keim af, ritskošuš ķ bak og fyrir.

Į  bls. 593. Frįsögn Kolbrśnar systur minnar:

"Ég var žį ķ nįmi ķ Danmörku en kom heim aš sumarlagi og fór strax upp į spķtala til aš hitta afa. Ég labbaši inn ganginn og sį aš Alfreš Gušmundsson stóš fyrir framan dyrnar į stofunni hans afa Ég sneri viš - og mér finnst ég aldrei hafa hvatt afa minn."

Į bls. 594. Kolbrśn segir enn frį:

"Fjölskyldan flutti oft mešan viš vorum börn (vegna hśsnęšisleysis, innskot mitt) og mešal annars viš um tķma ķ yndislegri ķbśš ķ Laugarneshverfi. Žangaš kom afi til okkar į ašfangadagskvöld og ég man aš žaš var yndislega fallegt veršur meš jólasnjó. Afi var afslappašur, settist ķ stóra stólinn hans pabba śt ķ horni og allt var svo jólalegt. Afi sat žarna og allt ķ einu myndašist einhver fjölskyldustemmning, hlż og góš. Žį byrjaši flautiš śt ķ götu - į ašfangadagskvöld, alveg kyrrš ķ götunni, allir aš halda jól, en bara flautaš og flautaš og flautaš fyrir utan hśsiš. Žį var Alfreš aš nį ķ afa og hętti ekki fyrr en afi fór meš honum. Hann sagši aš hann hefši ętlaš aš vera hjį okkur į ašfangadagskvöld. Žetta var erfitt"

Į bls. 293:

"Fjölskylda Jóhannesar (afa, innskot mitt) er sammįla um  erfišast hafi veriš hvernig žeim var meinašur ašgangur aš honum sķšustu įrin. "Žaš voru įkvešnir menn i kringum hann sem vöršu okkur leišina aš honum," segir Hrafnhildur Tove (systir mķn, innskot mitt).  "Meira aš segja žegar hann lį fyrir daušanum og ég ętlaši aš vera hjį honum fékk ég ekki aš komast aš honum" segir Hrafnhildur Tove"

Einn žessara manna sem vöktušu afa į Borgarspķtalanum og geršu fjölskyldunni erfitt aš stunda afa, var Pįll Lķndal ž.v. borgarlögmašur. Mįgur minn notaši rétta oršiš um žessa "vöktun", "hręgammar". Lķklegast ekki hęgt aš heimsękja afa nema į heimsóknartķmum og žeir męttir til žess aš fjölskyldan nęši ekki aš vera ein meš honum.

Į bls. 593:

"Einkum var žaš Alfreš Gušmundsson forstöšumašur Kjarvalsstaša sem eignaši sér Kjarval, aš mati fjölskyldunnar, og hefur eflaust gert žaš ķ góšri trś og af raunverulegri vęntumžykju."

Ég get fullvissaš alla um aš fjölskylda mķn notaši ekki žessi orš um Alfreš Gušmundsson žó žaš sé sett žannig upp ķ bókinni: "raunverulegri vęntumžykju". Žessu er stungiš inn af ritsjórum bókarinnar til žess aš slį śt af boršinu žaš sem fjölskyldan er aš segja. Alfreš Gušmundsson var starfsmašur Reykjavikurborgar ķ įratugi og trśr Sjįlfstęšisflokksmašur. Mį vel vera aš ķ upphafi hafi afi og Alfreš veriš vinir, en meš įrunum gerši Alfreš žaš sem honum var sagt af rįšamönnum. Enginn vafi um žaš.

Į bls. 80-81 ķ bókinni "Kjarvalskver" eftir Matthķas Johannessen gefna śt 1968. Ljósmyndir eftir Gušmund Steinar Alfrešsson (son Alfrešs Gušmundssonar) og Ólaf K. Magnśsson ljósmyndara Morgunblašsins. Lżsir atburši ķ Listamannaskįlanum um lķkt leiti og Magnśs Bjarnfrešsson tekur vištališ sem žessi greinargerš er um:

"Nokkrum dögum įšur hitti ég Kjarval og Alfreš Gušmundsson ķ Listamannaskįlanum. Alfreš er fastur ašdįandi meistarans. Hann vinnur hjį bęnum. Į sama hįtt og Eggert Stefįnsson er eini mašurinn sem komst upp meš aš lifa į föšurlandsįst, žannig hefur Alfreš fengiš aš lifa óįréttur fyrir list Kjarvals. "Žś ert heišursgestur hjį bęnum" hafši Alfreš sagt. "Heišursgestur" sagši Kjarval "ja , žaš er nś svo. Ég var heišursgestur ķ bęnum, en hver įtti žį aš borga, svo ég fór śt ķ landssķmahśs og borgaši žar. Ég vil fį kvittun fyrir žvķ, aš žetta sé borgaš", sagši ég. En žaš var ekki viš žaš komandi . Enga kvittun sögšu žeir. Og nś veit engin lengur hver į aš borga hverjum eša hver į aš borga hvaš. Žaš getur oršiš dżrkeypt žetta meš heišursgestinn, góši"?
Alfreš klóraši sér ķ hvirflinum og sagši: "Sendu bara alla reikninga til mķn." Ja, žaš er nś svo, góši," sagši Kjarval. "Ég gat mér žess til aš žetta ķ landssķmahśsinu vęri eitthvaš sérstakt form fyrir yfirheyrslu, en ég skil žaš ekki."
Kjarval stendur upp. Hann horfir saknašaraugum ķ įtt til Listamannaskįlans. "Žeir ęttu heldur aš setja žessa peninga ķ fįtęktarśtgjöld en byggja fyrir žį listahallir ķ Klambratśni-Žį nęši žetta kannski einhverri įtt. En bęjarfélagiš er bśiš aš įkveša aš rķfa skįlann, segja žeir. Hvers konar vanžakklęti er žetta? Žeir ęttu heldur aš skinna hann upp. Nei," andvarpar hann svo, "žetta er ekkert lķf hér, allt ķ tómri hönk - afmęlisveislur, skķrnarveislur, strompar,turnar og tślķpanar.
Hann lķtur rannsakandi į mig:
"Gęti ekki veriš aš žś žyrftir alveg eins aš fį lįn śr Klambrasjóšnum?""

Ég er į žvķ aš žetta sé ekki oršrétt eftir afa, skįldaleyfi Matthķasar, innanhśsbrandari innivķgšra og innmśrašra og žeir einir sem skildu skrifin til fullnustu. Kjarvalskveriš keppti svo um fyrsta sętiš ķ jólabókaflóšinu 1968 viš "Kristnihald undir jökli". En leikurinn ójafn, Morgunblašiš ķ öšru lišinu.

Alfreš Gušmundsson įtti mikiš safn verka eftir Kjarval. Žegar sonur hans, Gušmundur Steinar Alfrešsson var spuršur ķ hérašsdómi hvernig žęr myndir hefšu komiš į heimiliš svaraši hann:

"Lögmašur: Ašeins aš lokum bara. Įtti fjölskyldan eša foreldrarnir margar Kjarvals myndir sem žś hefur žį tekiš ķ arf eša eitthvaš slķkt?

Gušmundur Steinar Alfrešsson: Ég sé nś ekki hvaš žaš skiptir mįli hérna. En jį, pabbi įtti og foreldrar mķnir įttu safn af Kjarvals myndum sem ég hef erft.
Lögmašur: Voru žaš myndir sem Kjarval hafši gefiš?

Gušmundur Steinar Alfrešsson: Ég žori ekki aš fullyrša žaš. Eitthvaš kannski gefiš en lķka keypt. Og pabbi keypti myndir śti ķ bę."

Og svo žaš sé į hreinu, einu vitnin um aš afi hefši gefiš Reykjavikurborg innihald vinnustofur sinnar leynilega og munnlega, įn vitundar barna sinna, nokkrum vikum įšur en aš hann var sviptur sjįlfręši voru Alfreš Gušmundsson og sonur hans Gušmundur Steinar Alfrešsson. Meintur vištakandi meintrar gjafar, Geir Hallgrķmsson ž.v. borgarstjóri, sagšist ekki muna hvernig žaš bar žegar hann var spuršur 10 įrum seinna. Hvernig getur lęršur lögmašur gleymt slķkum stórvišburši!

Hér į eftir mun ég sżna grimmd stjórnvalda gagnvart fjölskyldu minni, nķšingshįtt og undirferli gagnvart föšur mķnum Sveini Kjarval, syni Jóhannesar Kjarval, sem skżrist eingöngu žegar haft er ķ huga aš ķslensk stjórnvöld töldu sig hafa žjóšnżtt Jóhannes Kjarval strax įriš 1945, allt reynt til aš halda žeim fešgum ķ sundur. žetta er ekki fullyršing mķn heldur hęgt aš stašfesta meš skjölum.

                                       Fyrsta hśsiš.

Įriš 1944 bįru žeir Jónas Jónsson, Bjarni Benediktsson, Kristinn E. Andresson og Haraldur Gušmundsson fram ķ sameinušu Alžingi tillögu til žingįlyktunar:

"Alžingi įlyktar aš heimila rķkisstjórninni aš verja allt aš 300 žśsund. kr. af tekjuafgangi įrsins 1944 til žess aš reisa ķ Reykjavķk sżningarsal og ķbśš. Skal rķkisstjórnin į 60 įra afmęli Jóhannesar Kjarvals nęsta haust bjóša honum aš bśa og starfa ķ žessu hśsi og gera jafnframt rįšstafanir til žess, aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis sem fullkomnustu safni af mįlverkum eftir žennan listamann."

Meš žessari žingįlyktun sem varš lög, er lagšur grundvöllur aš žeim nśningi sem varš svo į milli Kjarvals og stjórnvalda ķ įratugi og endar meš aš innihald vinnustofu hans er keyrt i Skjalasafn Reykjavķkur örfįum vikum įšur en aš hann er sviptur sjįlfręši og lagšur til langframa į gešdeild Borgarspķtalans. Vinnustofan tęmd įn žess aš til séu nokkur skjöl um hvers vegna eša eitthvaš skriflegt frį Kjarval sjįlfum um vilja hans. Ég er žess žó fullviss aš Reykjavķkurborg hafi einhver skjöl um žennan atburš sem hśn vill ekki aš verši opinber, borgin veriš gripin ķ aš fela mikilvęgt skjal ķ žessu mįli sem kom svo fram annars stašar. Ķ mķnum huga refsivert athęfi, nema aš lögin séu önnur į Ķslandi en ķ öšrum vestręnum rķkjum. Ég veit tildęmis ekki hvar annars stašar ķ heiminum, leynilegur, munnlegur gjafagerningur gamalmennis, įn vitundar barna hans og įn hlutlausra vitna telst löglegur.

Sumir segja žaš lķklega langdregiš aš įętlunin hafi alltaf veriš hjį stjórnvöldum aš nį ęviverkinu af afa. Eitt aš koma Kjarval ķ hśs sem yrši svo aš safni um hann. En žetta var žaš sem geršist, aš feršalokum skal feršin skošuš.

Ég get sżnt fram į aš innihald laganna frį 1945  kom ķtrekaš upp ķ geršum rįšamanna en afi alltaf mótfallinn, sagši žaš ķtrekaš ķ gegnum įrin, bęši beint og óbeint. Įriš 1945 var afi hreinlega žjóšnżttur, žaš sem lögin fela ķ sér og žeirri stefnu haldiš til streitu öll įrin žar til vinnustofan var tęmd. Ķ mķnum huga er žaš mikilvęgt aš Bjarni Benediktsson var einn flutningsmanna, borgarstjóri Reykjavķkurborgar frį 1940 til 1947 og svo forsętisrįšherra žegar vinnustofan er tęmd.

Ekki mitt aš spį ķ hvaša hugmyndafręši stżrši rįšamönnum įriš 1945, en ég veit aš į žessum įrum voru eignir žjóšnżttar um alla Evrópu og einstaklingurinn ekki mikils metinn gagnvart ķmyndušum hagsmunum žjóša. Magnleysi fjölskyldu minnar og hręšsla kom frį žeirri vitneskju aš valdakerfiš allt var į móti henni og aš hśn myndi aldrei fį réttlęti į Ķslandi.  Enda sżndi žaš sig, Hęstiréttur Ķslands fór létt meš aš fremja gróft réttarmorš vegna stęrri hagsmunir ķ huga Hęstaréttardómara. Ég er į žvķ aš žetta hafi žróast svona į Ķslandi vegna žess aš rįšastéttin į Ķslandi sį Kjarval sem lķtiš annaš en vinnuhjś sitt, ekki einn af žeim. Alžżšumašur sem braust įfram og nįši frama eitthvaš sem yfirstéttin į Ķslandi gat aldrei meštekiš eša višurkennt. Žess vegna var afa snśiš upp ķ trśš sem hann lék svo til žess aš fį aš borša. Žegar ég var krakki fann ég stöšugt fyrir žessari óvild ķ garš afa ķ Reykjavķk, allir žurftu aš segja mér barninu skringisögur af afa eša einhvern hįtt reyna aš nį honum nišur. Annaš śti į landi žar sem fólk taldi hann einn žeirra og talaš viš mig um afa minn sem manneskju.

Samkvęmt lögunum frį 1945 įtti hśsiš ekki aš verša afa, heldur įtti hann ašeins aš fį aš vinna ķ žvķ og bśa mešan "jafnframt" vęri unniš aš žvķ "žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis sem fullkomnustu safni af mįlverkum eftir žennan listamann.". Žetta voru lög landsins, hver svo sem tślkunin varš opinberlega eša viš Kjarval sjįlfan. Önnur tślkun į žessum lögum voru blekkingar, blekkingar sem višgengust ķ įratugi og afi sį ķ gegnum en réš ekki viš atburšarrįsina. Hann vildi aldrei aš safn vęri utan um hann einan og sagši žaš ķtrekaš į żmsan hįtt.

Į uppdrętti Gušjóns Samśelssonar af upphaflega hśsinu (hér eftir fyrsta hśsiš) er sagt aš hęgt sé aš breyta vinnustofunni og ķbśšinni ķ sżningarsali. En lögin sjįlf eru ekkert aš skafa utan aš žvķ, ekkert um vinnustofu ķ žeim: " aš reisa ķ Reykjavķk sżningarsal og ķbśš". Fyrsta hśsiš var svo aldrei byggt.

Annaš hśsiš.

15. jślķ 1954 skrifaši fašir minn (Sveinn Kjarval, sonur listamannsins) bréf til bęjarrįšs Reykjavķkur, ķ žvķ er mešal annars:

Ķ framhaldi aš fyrri umsókn minni um byggingarlóš, sem hįttvirt bęjarrįš gat ekki veitt mér, vil ég leyfa mér aš fara žess nś į leit, aš hįttvirt bęjarrįš athugi enn į nż, hvort žaš geti ekki fallist į aš veita mér byggingarlóš samkvęmt mešfylgjandi uppdrętti."

Og sķšar ķ bréfinu:

"Gestur Žorgrķmsson, vinur minn, en viš óskušum upphaflega aš fį samliggjandi lóšir, hefur heitiš mér žvķ fyrir sitt leyti aš lįta eftir af sinni lóš (nr.27) aškeyrslugang aš hinni umbešnu lóš ef hśn fengist. Žaš er įsetningur minn aš koma upp, ķ sambandi viš mitt eigiš hśs, ķbśš og bošlegri vinnustofu fyrir föšur minn Jóhannes Kjarval mįlara. Žaš er mörgum kunnugt, aš hann er algerlega frįbitinn öllu umstangi um sķna eigin hagi og mundi aldrei standa sjįlfur ķ umsóknum sem žessum. Hinsvegar er hann meš ķ rįšum um žetta og hefur heitiš okkur hjónum fjįrhagshjįlp til aš koma upp hśsi yfir okkur, ef žessar rįšageršir ganga fram. Fašir minn hefur ķ žessu sambandi fest hug sinn svo algerlega viš žetta svęši ķ Laugarįsnum, aš ég tel mér óhętt aš fullyrša aš hann yrši žvķ allshugarfeginn, ef žessu mętti verša framgengt, sérstaklega ef žetta mętti ganga greišlega og įrekstrarlaust, en hann er mašur įkaflega viškvęmur ķ öllum slķkum efnum og vandgert til hęfis aš žvķ leyti. - Ég leyfi mér aš benda į žaš, aš ég og börn okkar hjónanna eru žeir einu nįnu ętt menn, sem fašir minn į hér į landi.. Žessi mikilsmetni mašur, sem žjóšin og valdsmenn hennar lofa og vegsama opinberlega, hann tekur nś aš eldast og į raunar ekkert athvarf, hvorki eiginlegt heimili, enn sķšur vinnustofu, sem nokkuš nįlgist žaš, aš vera slķkum manni sambošiš. Ég hef rķka įstęšu til aš ętla aš hann mundi nś žżšast vel žęr rįšstafanir, sem hér ręšir um."

Viš žetta mį bęta, aš kęr vinur afa, Hallur Hallsson bjó žar rétt hjį og žaš lķklega ein įstęša aš afi var žetta jįkvęšur. En žetta hśs var aldrei byggt (hér eftir annaš hśsiš). Hefši mįtt halda aš rįšamenn hefšu įtt aš bregšast vel viš. Ef ekki žessa lóš žį ašra svo hęgt vęri aš koma einum mesta listamanni žjóšarinnar og "žjóšargersemi" undir bošlegt žak. Ég žykist vita aš stjórnvöldum hafi ekki žótt snišugt aš afi og sonur hans byggju į sama staš, Kjarval eign žjóšarinnar og börn Kjarvals  séš sem ašskotadżr į Ķslandi žó fašir minn vęri ķslenskur rķkisborgari. Ef aš žś sérš žetta ekki sem nķšingsverk žį eru fleiri aš taka af. En ég spyr žig žį, getur žś skżrt hvers vegna annaš hśsiš komst ekki lengra?

                                                Žrišja hśsiš

Svo var reynt aš byggja žrišja hśsiš ķ kringum 1959 (hér eftir žrišja hśsiš) į sömu forsendum og žaš fyrsta. Vitnaš ķ lögin frį 1945 ķ skjölum um žrišja hśsiš. Uppdrįtturinn aš žvķ hśsi sżnir aš mestur hluti žess įtti aš vera formlegir sżningarsalir meš opinberum inngangi. Eftirfarandi er śr skżrslu sem var gerš fyrir menntamįlarįšherra įriš 1959 vegna įętlana um aš byggja žrišja hśsiš į Skólavöršuholtinu: 

"Hinn 7. mars 1958 skipaši menntamįlarįšherra, dr. Gylfi Ž. Gķslason, nefnd til žess aš sjį um undirbśning og framkvęmd byggingar hśss ķ Reykjavķk, er Jóhannesi Sveinssyni Kjarval, listmįlara, verši bošiš aš bśa og starfa ķ og mišaš viš, aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum eftir hann. Ķ nefndina voru skipašir Gušbrįndur Magnśsson, fyrrverandi forstjóri, formašur, Helgi Sęmundsson, formašur menntamįlarįšs Ķslands, Höršur Bjarnason, hśsameistari rķkisins, Sigtryggur Klemensson, rįšuneytisstjóri ķ fjįrmįlarįšuneytinu, og Birgir Thorlascius, rįšuneytisstjóri ķ menntamįlarįšuneytinu. Nefndin tók žegar til starfa og hélt fyrsta fund sinn 13. marz 1958."

Og aftur er sagt:"aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum eftir hann". Hér er  leitaš til laganna frį 1945 um hvernig eigi aš standa aš hśsnęšismįlum Kjarvals, hann įtti aš bśa ķ safni um sjįlfan sig. Ķ žessari sömu skżrslu segir, undirstrikanir mķnar:

"Ritaši Menntamįlarįšuneytiš fjįrveitinganefnd Alžingis bréf um žetta mįl 16. desember 1957 og fór fram į ķ samręmi viš vilja allrar rķkisstjórnarinnar, aš tekin yrši ķ fjįrlög 1958 heimild til aš verja śr rķkissjóši fé til višbótar žeim 300 žśs. kr. , er um getur ķ žingsįlyktun frį 2. marz 1945 og geymdur er ķ rķkissjóši, til žess aš reisa ķ Reykjavķk hśs, er Jóhannes Sv. Kjarval verši bošiš aš bśa og starfa ķ og jafnframt geršar rįšstafanir til aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum hans................."

 Enda er žaš sögš įstęšan aš afi neitar svo žrišja hśsinu, bęši ķ skżrslunni frį įrinu 1959 og frįsögn Birgis Thorlacķusar rįšuneytisstjóra frį įrinu 1965.

Ķ skżrslunni frį įrinu 1959 segir, undirstrikanir mķnar:

"En žegar svo var komiš aš allt var tilbśiš til aš hefja byggingarframkvęmdir, teikning gerš, lóšin tilbśin, fjįrfestingarleyfi fengiš og peningar fyrir hendi, žį kom ķ ljós, aš Jóhannes Sv. Kjarval var ekki viš žvķ bśinn aš samžykkja fyrir sitt leiti aš umrętt hśs yrši byggt handa sér. Einstakir nefndarmenn svo sem Gušbrandur Magnśsson og Birgir Thorlacius hafa įtt mörg vištöl viš Kjarval um žetta mįl og einnig hefur menntamįlarįšherra rętt viš hann.  Af vištölum žessum hefur greinilega komiš ķ ljós, aš Kjarval er žungt ķ skapi vegna žess aš hśsbyggingarmįliš skyldi ekki komast ķ framkvęmd um sextugsafmęli hans įriš 1945 svo sem til var ętlast į sķnum tķma. Žegar mįl žetta hefur veriš rętt viš hann, hefur žaš aš lokum jafnan komiš ķ ljós, aš hann telur sig nś um of viš aldur til žess aš žiggja slķkan bśstaš og vinnustaš, žar sem honum viršist aš hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig., en hann mun sjįlfur eiga fremur lķtiš af myndum sķnum og mun žvķ telja um seinan fyrir sig aš koma upp safni mįlverka sinna ķ hśsinu."

Afi vissi aušvitaš af meira en 5000 verkum ķ vinnustofu sinni sem Reykjavķkurborg tók svo įriš 1968 og eru nśna ķ kjallara Kjarvalsstaša. Žarna er afi aš blekkja nefndarmenn og žeir aš blekkja hann. En afi segir samkvęmt skżrslunni: " žar sem honum viršist aš hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig". Žarna er afi aš tślka lögin rétt frį 1945, žetta haft eftir afa: hann myndi jafnframt žurfa aš hafa žarna til sżnis nokkurt safn af listaverkum eftir sig". Getur žetta veriš skżrara!

Ķ skżrslunni frį 1959 segir, undirstrikanir mķnar:

"Hśsbyggendamįliš hefur aldrei veriš rętt viš Kjarval į öšrum grundvelli en žeim, aš rķkiš óskaši eftir aš mega byggja handa honum žetta hśs og afhenda honum žaš kvašalaust meš öllu, til žess aš skapa honum betri vinnuskilyrši. Hann yrši hinsvegar gjörsamlega frjįls aš žvķ, hvernig hann notaši hśsiš og aš til einskis endurgjalds vęri ętlast į einn eša annan hįtt. Byggingarnefndin hefur ekki fariš fram į neitt annaš viš listamanninn en aš hann léti ķ ljós įlit sitt į žvķ, hvort hann felldi sig viš hśs į žessum staš og af žessari gerš og ef svo vęri ekki, hverju nefndin ętti aš breyta til žess aš hann fengi byggingu sem honum hentaši. En Kjarval hefur jafnan, žegar į hefur įtt aš herša, meš żmsum hętti tališ śr aš hśsiš yrši reist, og telur nefndin sig ekki geta tekiš į sig žį įbirgš aš reisa hśs ķ žessu įkvešna augnamiši, sem engin trygging er fyrir aš listamašurinn myndi vilja bśa og starfa ķ, og meira aš segja engar lķkur eru til aš hann fengist til aš flytja ķ."

Žetta er ekki rétt hjį nefndarmönnum, annaš hvort eru žeir aš blekkja Kjarval eša žeir vita ekki betur. Hśsiš įtti ekki aš verša hans, hann įtti ašeins aš fį aš vera ķ žvķ:

"og jafnframt geršar rįšstafanir til aš žar verši komiš upp til varšveislu og sżnis safni af mįlverkum hans................".

Žaš er ekkert um aš hśsiš verši safn eftir hans daga, heldur aš žaš eigi aš gerast "jafnframt" žvķ aš hann bśi ķ žvķ. Eša meš öšrum oršum, hefši afi flutt ķ hśsiš, hefši hann samžykkt aš hann sjįlfur yrši safngripur ķ lifanda lķfi og allt sem hann įtti, žetta lög landsins samžykkt į Alžingi. Enda tślkaši afi žaš žannig samkvęmt nefndarmönnum.

Svo segir ķ frįsögn Birgis Thorlacķusar frį 1965. Undirstrikanir mķnar:

"Žį ręddi rįšherra (Gylfi Ž. Gylfason, innskot mitt)  um Kjarvalshśs (žrišja hśsiš, innskot mitt). Skżrši hann frį žvķ aš hann hefši stungiš upp į hugmyndinni um byggingarsjóš listasafns viš Kjarval į sķnum tķma, žegar sżnt var aš Kjarval kęrši sig raunverulega ekki um aš Kjarvalshśs yrši byggt. Munu įstęšur Kjarvals hafa veriš žęr, žótt hann segši žaš aldrei, aš honum hafi fundist hann žurfa aš lįta svo og svo margar myndir ķ Kjarvalshśsiš og miklu fleiri en hann hefši tök į."

Getur žetta veriš skżrara, orš menntamįlarįšherra sjįlfs sem talaši viš Kjarval um mįliš!

 En hvaš um žaš, žó žś samžykkir ekki žessa tślkun mķna, žį er ekkert til um vilja afa nokkurs stašar ķ gegnum įrin aš gefa verk sķn ķ safn um hann sjįlfan, hvergi!! Žess vegna gjörsamlega śt ķ hött aš byggja dóm Hęstaréttar į žvķ aš žessi meinti munnlegi, leynilegi gjafagerningur įn vitundar barna hans, örfįum vikum įšur en aš hann er svipur sjįlfręši, standist vegna žess aš meintur gjafagerningur hafi haft "ašdraganda". Žaš eru nefnilega engar upplżsingar um "ašdraganda" nema žį vitnisburšur eins vitnis sem bar svo ljśgvitni ķ hérašsdómi um annaš atriši, Žorvaldur heitinn Žorvaldsson leigubķlsstjóri, trśr og sannur Sjįlfstęšismašur ķ įratugi. En Žorvaldur sagši mešal annars ķ skżrslutöku. Undirstrikanir mķnar:

"Lögmašur: Žś lżstir žvķ hér įšan aš Kjarval hefši sagst ętla aš gefa Reykjavķkurborg eitthvaš. Manst žś eitthvaš hvenęr žaš var fyrst og hvenęr žaš var sem hann var aš segja žér frį žvķ?

Žorvaldur: Žaš var 1966 eftir aš skóflustungan var tekin žį sagši hann frį žvķ aš hann ętlaši aš gefa Reykjavķkurborg myndir og ręddi oft um žaš. Ég heyrši hann segja žaš vķšar heldur en viš mig og sķšan svona talaši hann um žaš bara žessa afhendingu sem hefši fariš fram."

En Steinunn Bjarman starfsmašur Reykjavikurborgar  į žessum tķma segir öfugt viš vitnisburš Žorvalds. Undirstrikanir mķnar:

"Lögmašur: Veist žś skżringuna į žvķ af hverju žaš var ekkert rętt um žessa gjöf opinberlega? Nś var ekkert fjallaš um žessa gjöf.

Steinunn: Ég veit enga skżringu ašra en žį aš žegar Lįrus Blöndal bišur mig um aš vinna žetta verk žį segir hann, Kjarval óskar žaš er eindregin ósk Kjarvals aš žaš sé ekkert veriš aš fjasa um žetta, aš žaš sé ekki veriš aš hleypa blöšunum ķ žetta. Honum leišist ef žau fara aš skrifa um žetta. Hann vill helst ekkert aš žaš sé veriš neitt aš tala um žetta, og ég ętla aš bišja žig um aš vera ekkert aš blašra um žetta eša gera žetta aš einhverju svona mįli sem vęri blįsiš upp ķ blöšunum. Žetta var sem sagt ósk Kjarvals sjįlfs. Ég tók žessu bara eins og žaš var sagt." 

Og annars stašar ķ skżrslutökunni:

"Lögmašur: Žegar Lįrus segir žér frį žvķ aš žessir kassar séu aš berast frį Kjarval, svarar žarna spurningum žķnum og bišur žig um aš vinna žetta. Kom einhvern tķmann fram įstęša žess aš žetta var aš berast skjalasafninu, nefndi hann einhvern tķmann tilefni žess aš skjalasafniš vęri aš fį žessa kassa?

Steinunn: Ja, ekki beinlķnis. Ég hef kannski ekki veriš nógu spurul en ég bara er ekki svoleišis. Ég vissi ósköp vel aš žaš var veriš aš reisa, žaš stóš til aš Kjarvalssafn kęmi upp į Miklatśni og ég vissi žaš aš Kjarval hafši tekiš fyrstu skóflustunguna."          

                                    Fjórša hśsiš.

Og žį er žaš fjórša hśsiš sem var svo byggt į Seltjarnarnesi. Viš skulum byrja į frįsögn föšur mķns sem hélt blašamannafund ķ Naustinu haustiš 1975 og sagši frį sįrindum sķnum. Žaš hśs er įstęšan aš foreldrar mķnu flśšu endanlega land įriš 1970.      

Orš föšur mķns eru af segulbandi sem er til, vantar žó byrjunina. Fašir minn var alinn upp ķ Danmörku og žess vegna aš hann beygir ķslenskuna ekki alltaf rétt, en žetta er oršrétt. Fašir minn hafši fariš meš teikningar (ég sį žessar teikningar sem unglingur og til dagbókarfęrsla mįgs mķns um aš hafa séš žessar teikningar į sķnum tķma)  til menntamįlarįšherra Gylfa Ž. Gķslasonar. Teikningarnar af mjög einföldu timburhśsi sem hęgt vęri aš setja upp ķ hasti og afi gęti veriš sķšustu įrin, hśs foreldra minna į nęstu lóš viš. Žetta allt hugmynd foreldra minna, meira aš segja hvar hśsiš įtti aš vera. En upptakan byrjar ķ mišjum klķšum:

"Og segir si svona ja žį er ég hręddur um aš mįliš er eyšilagt. Nei nei segir Rįšuneytisstjóri, žeir hljóta aš skilja žetta vegna žetta er žaš einasta rétta. Jęja viš förum žį og žetta er žaš sķšasta sem ég frétti af žessu hśsbyggjandamįli, nema ķ gegnum krókaleišir.
Menntamįlarįšherra tekur aš sér mįliš, fer rakleitt til föšur mķns, og tilkynnir honum, nś ętlum viš aš byggja hśs handa žér. Hann sagši mér žetta sjįlfur, hann var mikiš hissa, en ég vildi ekki, eins og oft įšur ekki gera neitt vešur śt af žessu til žess ekki aš stugga viš hann.
En Hśsameistari Rķkisins og viškomandi sem var settur ķ aš teikna tilhafši stöšugt samband viš mig af žvķ aš frumhugsunin hugmyndin var mķn.
Og Menntamįlarįšherra fór ķ Sešlabankanum, sį fyrir žvķ aš Sešlabankinn greiddi allan kostnaš af žessu.
Ég hef frétt af einum fundi sem var ķ Sešlabankanum žar sem Pétur Benediktsson var višstaddur. Og hann fékk fréttir frį žessum skilmįlum sem ég setti fyrir aš žetta gęti komist ķ framkvęmd. Žetta įtti aš vera gestśs, hśsiš įtti aš klįrast og svo įtti segja gjöriš svo vel. Menntamįlarįšherra tilkynnti tilkynnir žaš į fundi aš hann er bśinn aš tala viš Kjarval og (hann) er samžykkur žessu.
En ég heyrši smįsögu af žvķ žegar hann sagši žaš mér sjįlfur. Hvernig hann hafši reageraš, ég ętla ekki aš hafa žaš eftir, žaš er nóg samt af aš taka. En Pétur Benediktsson, hann hvķtnaši, žegar Menntamįlarašherra hann tilkynnti žetta.
Svo lķšur og bķšur, žaš er hafiš framkvęmdir žarna. Ég blanda mér ekki ķ mįliš, ekki öšruvķsi en gegnum Hśsameistara Rķkisins og arkitektinn, af žvķ aš žeir höfšu samband viš mig, og vildu stöšugt heyra mitt mitt įlit. En žetta varš svo mikill höll fyrir rest. Žarna voru rįšnir eftirlitsmenn į stóru kaupi og yfirleitt engu til sparaš,
en mįliš fyrirfram oršiš dautt.
Fašir minn varš įttręšur og žaš var efnt til mikiš hóf ķ Rįšherrabśstašin.
Og žar hélt Menntamįlarįšherra mikla ręšu, žar sem hann tilkynnti fyrir alžjóš aš nś vęru žeir aš byggja hśs handa listamanninum, handa meistaranum. Žaš įkaflega hjartnęmt og ég veit ekki hvaš.
Ég bjó žarna skammt frį, og svo einn dag sé ég heljamikla bķlahersingu svarta bķla og fjöldi manna sem eru aš koma žarna. Og ég aušvitaš gat ekki annaš en athugaš žaš en ég vildi ekki trufla neinum.
Ég fór žį eins og oftar nišur ķ eftirmišdagskaffi nišur ķ Hótel Borg, og žį eru
žeir bśnir aš drekka kaffi viš žessa athöfn sem hafši fariš fram sem ég ekki vissi um.
Og fašir minn segir, ja mį ég ekki kynna žér fyrir menn sem hafa veriš aš afhenda lykil af hśsiš.
Žaš hafši veriš smį spil milli ég eins og ešlilegt var. Žį baš hśsameistara og arkitektinn mig um aš teikna innréttingar ķ hśsiš žar sem žar sem var jś mitt fag, ég hafši stundaš ķ gegnum mörg įr og sjįlfstęša teiknistofu.
Og ég žekkti nś Menntamįlarįšherra, en Sešlabankastjóri og ég viš höfšum aldrei hist og aldrei kynnst, og žaš įtti aš presentera mig fyrir hann.
Vegna žess aš žaš geršist sį hlut af žvķ aš mķnar teikningar voru lagšir fram į byggingarnefndarfundi, žį sagši Sešlabankastjóri, hvernig stendur į žvķ aš žś kemur meš teikningar frį manni śti bę. Žaš sagši arkitekt hśssins, og hann var aušvitaš ķ
stökustu vandręšum. Žetta er Sveinn Kjarval sonur Jóhannesar, og ekki nema ešlilegt, ja ég tek ekki viš neinar teikningar nema žvķ ašeins aš žęr eru undirskrifašar af žig.
Arkitektinn sneri sér til mķn og spurši, hvaš į ég aš gera Sveinn? Blessašur sagši ég, skrifašu undir fyrir alla lifandi muni, viš skulum ekki gera neitt vešur śtaf žessu. Žaš var gert. En žegar ég var kynntur fyrir Sešlabankastjóra žį sagši ég, ja mitt nafn er Sveinn Kjarval, mašurinn śtķ bę sem teiknar."

Ķ dag er Žorvaldur Žorvaldsson arkitekt sagšur hafa teiknaš žetta hśs sem er ekki alveg rétt. Hann byggši sķna śtfęrslu į teikningum föšur mķns sem eru horfnar ķ dag. Ég hef spurt eftir žeim ķ bęši Sešlabankanum og Menntamįlarįšuneytinu. Hvort žęr eru hjį Hśsameistara Rķkisins veit ég ekki. Žį er ég aš tala um teikningar aš öllu hśsinu en ekki bara innréttingar sem fašir minn hannaši svo endanlega ķ hśsiš sem Žorvaldur teiknaši. Ég bar žetta undir Žorvald en hann neitaši aš hafa notast viš teikningar föšur mķns. Mešfylgjandi er mynd af veišikofa ķ Hrśtafirši sem fašir minn teiknaši og byggši meš veišifélagi sem hann var ķ įšur en Kjarvalshśsiš var byggt į Seltjarnarnesi. Kofanum hefur veriš breytt, var upphaflega miklu lķkari Kjarvalshśsinu. Dęmi svo hver um sig hvort žetta var nķšingsverk eša ekki. Hinar myndirnar eru af Kjarvalshśsinu og hśsi foreldra minna į nęstu lóš sem annaš fólk į ķ dag.

 Ķ fyrrnefndri frįsögn Birgis Thorlasciusar rįšuneyisstjóra frį 14. maķ 1965, segir svo žetta:

"Sķšan skżrši rįšherra (Gylfi Ž. Gķslason, mitt innskot) frį žvķ aš Ragnar ķ Smįra, Jóhannes Nordal, Pétur Benediktsson og rįšherra hefšu rętt um aš byggja hśs fyrir 1.5 milljónir kr. Fyrir Kjarval og fį lįn śr byggingarsjóši Listasafnsins ķ žessu skyni. Sešlabanki Ķslands ętti peninga sem hann teldi ekki eiginlegar tekjur sķnar, ž. E. A. S. Hér vęri um aš ręša sektarvexti, sem teknir hefšu veriš af žeim sem gefiš hefšu śt įvķsanir įn žess aš eiga innstęšur fyrir žeim."

Og hvers vegna er fašir minn ekki nefndur en foreldrar mķnir voru upprunalega meš hugmyndina aš žessu hśsi og stašarvalinu. Fašir minn sem fór meš teikningar til Gylfa! Jś rįšamenn vildu bola honum sem lengst frį föšur sķnum, vegna žess aš sonur Kjarvals var ógnin viš skošun žeirra og lög landsins aš Kjarval og allt hans vęri eign žjóšarinnar. Og žetta var ekki nķšingsverk!

Žaš sorglegasta viš žessa atburšarrįs aš žarna töldu rįšamenn sig lķklegast vera aš verja hagsmuni žjóšarinnar, en meš geršum sķnum aš grafa undan tilverurétti hennar sem sjįlfstęšri žjóš. Ašeins žjóšir sem fara aš lögum og stunda réttlęti gegn öllum sķnum žegnum sem eru žjóšir į mešal žjóša.

En aftur aš efninu. Seinna ķ frįsögn Birgis. Undirstrikanir mķnar:

"Nś stęšu žannig sakir aš Kjarval žyrfti aš flytja burt śr hśsnęši žvķ, sem hann hefši ķ Sigtśni 7 og žyrfti hann aš fį annaš hśsnęši į nęsta hausti. Ręki žetta m. a. Į eftir aš koma hśsinu upp. Eignarlóš vęri fengin į Seltjarnarnesi, sem mundi hafa veriš eign Thors fjölskyldunnar og vęri žessi stašur nįlęgt hśsi Sveins Kjarvals, sonar Jóhannesar Sv. Kjarvals."

Žetta er eini stašurinn, ķ öllum skjölum menntamįlarįšuneytisins sem ég hef ķ sambandi viš žetta fjórša hśs sem fašir minn er nefndur. Fašir minn brotnaši svo haustiš 1968 og flśši til systur sinnar ķ Danmörku ķ tvo mįnuši. Į mešan notaši Reykjavķkurborg tękifęriš og tęmdi vinnustofu afa og hinn meinti leynilegi munnlegi gjafagerningur samkvęmt Reykjavķkuirborg įtti aš hafa fariš fram 7. nóvember žetta haust. En afi var svo sviptur sjįlfręši 29. janśar žann sama vetur og settur į gešdeild žar sem hann lést nokkrum įrum seinna.

Móšir mķn lżsir įstandinu haustiš 1968 ķ frįsögn sem var skrįš į skrifstofu lögmanns fjölskyldunnar fyrir nokkrum įrum:

"Skżrslur skrįir Kristinn Bjarnason hrl. į skrifstofu sinni aš Lįgmśla 7, Reykjavķk mįnudaginn 22. september 2003 kl. 14.00.

Višstödd er Hrafnhildur Tove Kjarval dóttir Gušrśnar og Sveins Kjarvals.

Gušrśn kvešur aš Sveinn Kjarval eiginmašur sinn hafi veriš veikur um nokkurt skeiš įriš 1968 og įrin žar į undan. Kvešur hśn aš Sveinn hafi veikst alvarlega um mitt įr 1966 og hafi hann įtt viš veikindi aš strķša frį žeim tķma.

Gušrśn kvešur aš Sveinn hafi fariš haustiš 1968 til Danmerkur og dvališ hjį Aase systur sinni sér til heilsubótar fram ķ mišjan desember 1968.

Gušrśn kvešst hafa į žessum tķma unniš hjį Feršaskrifstofu rķkisins (Bašstofan verslun į vegum FR) og hafši hśn fregnaš žar aš žaš vęri veriš aš hreyfa viš hlutum Kjarvals ķ Sigtśni 7, Reykjavķk. Kvešst hśn ekki muna hver hafi sagt sér žaš.

Gušrśn telur aš mešan Sveinn var ķ Danmörku hafi allur hennar tķmi fariš ķ aš vinna og hįdegishlé hafi hśn notaš til žessa aš fara gera upp kröfur og žess hįttar. Kvešur hśn fjįrhagsstöšu fjölskyldunnar hafa veriš afar bįgborna į žessum tķma fyrst og fremst vegna veikinda Sveins. Gušrśn kvešst hafa žurft aš berjast fyrir aš bjarga fjįrmįlum fjölskyldunnar į žessum tķma og hafi sś barįtta stašiš frį degi til dags.

Gušrśn kvešst hafa haft samband viš Ólaf Žóršarson sem var systursonur Kjarvals og hafši talsvert samneyti viš hann, žegar hśn frétti af žessum flutningum śr Sigtśni 7, Reykjavķk.

Gušrśn kvešst sķšar hafa heyrt aš įstęša žess aš rżma žurfti vinnustofuna aš Sigtśni 7 hafi veriš aš Leifur Breišfjörš hafi žurft vinnustofu fyrir glerlist sķna en hśsiš hafi veriš ķ eigu Breifjöršsfjölskyldunnar.

Gušrśn kvešur aš ķ framhaldi žess aš hśn frétti aš veriš vęri aš flytja muni śr vinnustofunni til Borgarskjalasafns, hafi hśn hringt til Geirs Hallgrķmssonar žįverandi borgarstjóra. Hann hafi tjįš sér aš veriš vęri aš taka munina til varšveislu. Hśn kvašst ekki muna nįkvęmlega hvenęr hśn hringdi en žaš hafi veriš mešan Sveinn var ķ Danmörku og lķklega ķ beinu framhaldi žess aš frétti hvert vęri veriš aš flytja hlutina.

Gušrśn kvešst ekki hafa fariš ķ Sigtśniš žetta haust 1968 eša ķ borgarskjalasafniš eša kannaš frekar um hvaš vęri aš ręša.

Hśn kvešur žau Svein hafa flutt bśferlum til Danmerkur ķ febrśar 1970."

Og annars stašar ķ frįsögninni fyrir žį sem halda žvķ fram aš ég einn ķ fjölskyldunni sé óįnęgšur:

"Gušrśn telur aš Sveinn hafi aldrei veriš sįttur viš mešhöndlun eigna Kjarvals sem teknar voru śr Sigtśni 1968. Hann hafi mešal annars fengiš einhverja lögmenn til žess aš vinna aš žessu. Gušrśn kvešur aš žessi mįl hafi hvķlt mjög žungt į Sveini alveg fram aš žvķ er hann lést."

                                           Kjarvalsstašir.

Og žį erum viš komin aš Kjarvalsstöšum sem voru byggšir į Klambratśni eins og žaš kallašist žį en endurskżrt Miklatśn. Į įttręšis afmęli afa, 15. óktóber 1965 er opnuš sżning į verkum hans ķ Listamannaskįlanum viš Austurvöll. Geir Hallgrķmsson opnaši sżninguna og sagt frį žvķ ķ Morgunblašinu daginn eftir:

"Ķ įvarpi er Geir Hallgrķmsson, borgarstjóri, flutti viš opnun Kjarvalsżningarinnar ķ Listamannaskįlanum kl. 6 sķšdegis ķ gęr skżrši hann frį žvķ aš borgarrįš hafi samžykkt į fundi fyrr um daginn aš Reykjavķkurborg gangist fyrir byggingu sżningarhśss myndlistarmanna og standi fyrir byggingu sżningarhśss sem sérstaklega verši ętlaš til sżninga į verkum Kjarvals og verši byggingarna tengdar nafni hans. Fjöldi manna var višstaddur opnun sżningarinnar sem haldin er ķ tilefni įttręšisafmęlis listamnannsins en žaš er ķ dag. Mešal sżningargesta voru Bjarni Benediktsson forsętisrįšherra, Gylfi Ž. Gķslason menntamįlarįšherra, frś Aušur Aušuns forseti borgarstjórnar og erlendir sendiherrar."

Og seinna ķ fréttinni er haft eftir Geir Hallgrķmssyni mešal annars:

"Samkvęmt žessari įlyktun er žaš ętlunin, aš žau mįlverk eftir Kjarval sem Reykjavķkurborg į žegar, og borginni įskotnast sķšar, verši stöšugt til sżnis til aš gefa borgarbśum, landsmönnum öllum og gestum kost į aš kynnast list Kjarvals. Og žaš er von okkar og trś, aš slķk Kjarvalssżning ķ tengslum viš sżningar upprendandi og mótašra listamanna samtķšarinnar megi verša ķslenskum listum skjól og stušningur til vaxtar og žroska. Žeir Kjarvalsstašir sem hér munu rķsa į Miklatśni andspęnis minnismerki Einars Benediktssonar munu verša prżši höfušborgar og lands..."

"Žeir Kjarvalsstašir sem hér munu rķsa...." Af einhverjum įstęšum stóš Geir ķ oršaleik, sagši ekki beint aš myndlistahśsiš ętti aš heita Kjarvalsstašir en nefndi nafniš ķ setningu žannig aš ekki vęri hęgt aš slį žvķ föstu, innanhśsbrandari innvķgšra. Ķ samžykkt borgarrįšs frį sama degi var ašeins sagt aš nafniš ętti aš tengjast nafni Kjarvals, nafniš "Kjarvalsstašir" ekki nefnt. Ég er sannfęršur um aš žessi oršaleikur var geršur vegna afa, hann algjörlega į mótfallinn žvķ aš stašurinn bęri nafn hans en rįšamenn bśnnir aš įkveša sķn į milli aš hśsiš ętti aš fį nafniš "Kjarvalsstašir". Enda er Alžżšublašiš ekki vafa, fyrirsögn fréttarinnar stutt, ašeins "Kjarvalsstašir" žó ekkert sé minnst į žaš nafn ķ fréttinni, eitthvaš vissi blašamašur Alžżšublašsins sem ekki var opinbert.

Žessi oršaleikur heldur svo įfram viš fyrstu skóflustungu hśssins. Ķ frétt Morgunblašsins af atburšunum 19. óktóber 1966  frį deginum įšur: 

"Geir Hallgrķmsson borgarstjóri męlti sķšan nokkur orš til listamannsins, žakkaši honum og lét žess getiš aš ekki yrši um önnur hįtķšarhöld ķ tilefni af 180 įra afmęli borgarinnar, en hins vegar vegar vęri ekki ólķklegt, aš sķšar mundi tališ, aš žessa afmęlis hafi veriš minnst į óvenju eftirminnlegan hįtt meš byggingu Kjarvalsstaša. Jóhannes Kjarval męlti sķšan nokkur orš og minnti į gamalt sįlmavers žar sem m. a. segir "Lįttu standa ķ lķfsbók žinni lķka žeirra nöfn sem mitt"."

Žarna er sami oršaleikurinn aftur og ég er sannfęršur um aš veriš var aš fara ķ kringum gamla manninn sem vildi ekki aš hśsiš yrši nefnt viš hann. Og ég er lķka sannfęršur um aš vitnun afa ķ sįlmaversiš hafi veriš mįtlaus mótmęli hans gegn atburšarrįsinni sem hann réš ekki viš.

Og žaš sem meira er, fréttin ķ Morgunblašinu óskiljanleg vegna žess aš lķnum var rašaš vitlaust fyrir prentunina. Ég sé fyrir mér Geir Hallgrķmsson eiganda blašsins hringja ķ starfsmann sinn, ritstjóra Morgunblašsins Matthķas Johannessen, og segja honum aš žaš megi ekki birta fréttina óbrenglaša, Kjarval sé allur ķ uppnįmi og ef hann lesi hana, sé spiliš bśiš. Og Matthķas segir: "ég redda žvķ". En aušvitaš er žetta ašeins fantasķa ķ mér, aš sjįlfsögšu ruglušu prentararnir lķnunum įn žess aš meina nokkuš meš žvķ, naušhyggjan hlaupiš meš mig ķ gönur. Vęri žó fróšlegt aš vita, hversu algengt žaš var į Morgunblašinu į žessum įrum aš kolrugla lķnum svona ķ blašinu.

            En žį mį kannski minnast į žaš hér, aš į žessum tķma fengu bęši Geir Hallgrķmsson og Matthķas Johannessen "gefsins" meiri hįttar listaverk frį gamla manninum sem fóru heim til žeirra. Geir žį borgarstjóri og Matthķas ritstjóri Morgunblašsins, ķ raun starfsmašur Geirs sem įtti blašiš. Žaš mun koma aš žvķ aš ég krefjist aš žessum verkum verši skilaš ķ dįnarbś Jóhannesar Kjarval listmįlara. Ķ öllum sišušum löndum vęri žetta talin misnotkun į ašstöšu.                                                   

 Lokaorš.

            Og žį erum viš komin hringinn, aš vištalinu sem Magnśs Bjarnfrešsson tekur ķ Listamannaskįlnum:

"Magnśs Bjarnfrešsson: Jį allur įgóši aš happdręttissżningu rennur til byggingu nżs Listamannaskįla hérna ķ Reykjavķk. Hann er bśinn aš vera nokkuš lengi į döfinni. En gerir žś žér ekki vonir um aš žessi mįlverk prżši kannski einhvern tķmann žar?

Afi: Ég reikna ekki meš žvķ, ég reikna, skįlinn veršur fyrir almenning, alla sem vilja sżna en ekki fyrir mig prķvat.

Magnśs Bjarnfrešsson: Jį, nei nei.

Afi: Alls ekki neinar myndir eftir mig žar."

Hęstiréttur framdi réttarmorš žegar rétturinn įkvaš aš meintur munnlegur og leynilegur gjafagerningur gamalmennis sem ekkert hlutlaust vitni sį eša heyrši, įn vitundar barna Kjarvals, tveimur mįnušum įšur en aš hann var sviptur sjįlfręši, hefši gerst og veriš löglegur vegna žess aš hann hefši haft "ašdraganda". Žaš var aldrei neitt um "ašdraganda" fyrir framan réttinn, nema žį vitnisburšur sannašs ljśgvitnis, en dómurinn segir mešal annars:

"Gögn mįlsins benda eindregiš til žess aš įkvöršun Jóhannesar Sveinssonar Kjarval um aš afhenda stefnda žį muni, sem um ręšir, hafi įtt ašdraganda og mótast į nokkrum tķma, einkum eftir aš sį sķšarnefndi įkvaš aš reisa listasafn og sżningahśs, sem skyldi bera nafn listamannsins. Er einnig fram komiš aš hann vildi leggja sitt af mörkum til aš hlśa aš starfsemi žeirrar stofnunar. Samkvęmt žvķ, sem aš framan er rakiš, en aš öšru leyti meš vķsan til forsendna hérašsdóms, er sannaš aš Jóhannes Sveinsson Kjarval gaf stefnda žį muni sem mįliš snżst um meš munnlegri yfirlżsingu 7. nóvember 1968. Veršur hinn įfrżjaši dómur žvķ stašfestur."

Žetta er allt óskhyggja valdsins sem Hęstiréttur svo uppfyllir. Žegar ęšsti dómstóll žjóšar er oršinn óskabrunnur rįšamanna žį er sś žjóš ķ kreppu.

Ingimundur Kjarval 7. jślķ 2009.

 

 

 


Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband